Početna Zanimljivosti Bosanski kraljevi počivaju na bosanskoj zemlji – grobnice srednjovjekovnih bosanskih vladara

Bosanski kraljevi počivaju na bosanskoj zemlji – grobnice srednjovjekovnih bosanskih vladara

1
PODIJELI

Kroz višestoljetni period, koliko je trajala samostalnost srednjovjekovne bosanske države, na prijestolju se izmijenio veliki broj vladara dok samo za petnaestak njih imamo zapisana imena i period vladavine. Svaki od njih je dao neizbrisiv trag u srednjovjekovnoj historiji Bosne i Hercegovine. Međutim jedno od značajnijih pitanja u današnjem vremenu je: šta je sa njihovim grobovima – gdje su pokopani i da li su sačuvani? Nažalost i pored činjenice da je Bosna posjedovala vlastitu dinastiju i značajne vladara u tadašnjem evropskom okruženju, niti od jednog vladara nije sačuvan cjelovit grob. Jedan od glavnih razloga takvog stanja leži u činjenici da je srednjovjekovna Bosna često rušena i paljena, uslijed križarskih i građanskih ratova. Ona je najviše stradala u vrijeme tuđinske (osmanske, austrougarske uprave) kada su izblijedile uspomene na doba samostalnosti, pa i na same banove i kraljeve.

Niti Austrougarskoj, koja je smijenila Osmansko carstvo, nije bilo u interesu da oživljava predanje o bosanskoj samostalnosti. Ista politika sprovđena je i u vrijeme monarhističke Jugoslavije, dok veći značaj nije davan niti u vrijeme socijalističke Jugoslavije. Ipak, zahvaljujući arheolozima koji su samostalno djelovali došlo se do dragocjenih podataka, koji zbog navedenih razloga nikada nisu dobili zasluženi publicitet. Tako je jedan slučajni nalaz, do kojeg se došlo 1909. godine u Arnautovićima kod Visokog naveo je arheologe da tamnošnje gromile bolje istraže. Bez mnogo truda utvrđeno je da se radi o ostacima stare crkve u kojoj su nađeni brojni grobovi. Prema obliku nakita saznalo se da groblje potiče iz XI stoljeća. Jedan pronađeni raskošni grob unutar crkve upućivao je da se radi o nekoj visokoj ličnosti. Nad rakom je stajao masivan stećak, a kada je podignut ispod se ukazao sarkofag koji je bio pokriven brokatnim platnom. U sarkofagu je pronađeno još osam skeletnih ostataka koji su vjerovatno bili u bliskom srodstvu sa pokojnikom.

Iskopavanja su vršena nestručno i nemarno pa pronađeni materijal nije nikada stručno obrađen niti analiziran. Odložen je u depo Zemaljskog muzeja u Sarajevu gdje ga niko nije dirao pedeset godina, sve dok se slučajno nije otvorila ladica sa nalazima. To je učinjeno 1961. godine i stručnom licu nije bilo teško da pregledom ostataka vezenog platna, raspozna kraljevski grb Bosne. Ustanovljeno je da je pripadao prvom bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću, što je upućivalo da je u onom grobu u Arnautovićima ustvari on bio sahranjen, a platno sa grbom je ostatak njegovog plašta. Ovaj neočekivani nalaz doveo je do energičnog angažmana arheologa na prostoru Arnautovića kako bi se jasnije sagledala situacija. Tokom istraživanja pronađen je plašt sa grbom a identifikovan je i Tvrtkov skelet. U tome je pomogla zelenkasta boja koju je na kostima ostavio oksid sa brokatnog plašta, kojim je bio prekriven lijes. U grobu su pronađena četiri zlatna prstena i još dva pečatnjaka, dijadem od 20 pločica, jedna posebna zlatna pločica, dio brokatne trake s parom srebrenih dugmadi i još mnoštvo sitnijeg materijala. Ovim otkrićem smisao je dobio jedan, od ranije poznati, historijski izvor u kojem se navodi da je ban Stjepan II Kotromanić 1340. godine u Milama (Arnautovići) sagradio crkvu sa željom da u njoj bude sahranjen. Sasvim je sigurno to ta crkva, mada se tokom iskopavanja nije mogao identifikovati njegov grob, jer su nestručna iskopavanja iz 1909. godine razorila većinu grobova. Kasnije je otkriveno i da je na spomenutom mjestu bila krunidbena crkva bosanskih vladara a tu se održavao i stanak (srednjovjekovni bosanski sabor).

Kada se početkom 60-tih godina XX stoljeća otpočelo sa sistematskim iskopavanjem srednjovjekovne bosanske prijestolnice Bobovca, nije se ni slutilo da će se tu, na vrh brda, unutar gradskih bedema, otkriti ostaci gotovo svih bosanskih kraljeva i brojnih članova kraljevskog roda. Grobnice su otkrivene u podu jedne ruševine, za koju se kasnije ispostavilo da se radi o grobnom mauzoleju. U unutrašnjosti je otkopano pet grobova, a u njenom trijemu četiri. Najvažniji nalaz predstavljaju ulomci nadgrobnih mramornih ploča na kojima su bili uklesani likovih pokojnika i kraljevski grobovi. Heraldičkom analizom se ustanovilo da se radi o uklesanim grbovima kraljeva Ostoje, Tvrtka II Tvrtkovića i Stjepana Tomaša.

U prvoj grobnici skeleti su bili nekompletni. Analizom je utvrđeno da se radi o četiri muške osobe starosti između 40 i 50 godina. Ulomci nadgrobne ploče sa grbom kralja Ostoje dokazuju da je on bio sahranjen u ovoj grobnici, a vjerovatno i njegov sin Stjepan Ostojić i još neki srodnici. Bilo je nemoguće odrediti koje kosti pripadaju kralju Ostoji jer su pljačkaši uništili i opljačkali sve sa njih po čemu bi se moglo odrediti. Druga grobnica je bila presvučena žbukom, a željezni čavli dokazuju da je bila obložena platnenim draperijama. Analiza je utvrdila da je pokojnik bio veoma krupan i star oko 50 godina. Treća grobnica je bila tako konstruisana da je po dubini mogla primiti dva ukopa. Iznad nje je stajao monumentalni sarkofag od mramornih ploča sa grbom kralja Tvrtka II, što znači da je on ovdje bio ukopan. Međutim, u raki nisu pronađene njegove kosti. Zatečen je samo ženski skelet, starosne dobi preko 20 godina, što implicira da se radi o njegovoj ženi, kraljici Doroteji. Četvrti grob, koji se nalazio uz južni zid crkve, bio je bez posebne arhitekture. Male dimenzije (33 x 58 c) govore da je u pitanju dječiji grob. Vjerovatno se radilo o kraljevom porodu, tj. princu ili princezi. Od skeleta su zatečeni samo dijelovi ruku i rebara, dok su lobanja i druge kosti pronađene na drugoj strani crkve, što je svakako djelo pljačkaša. Starosna dob skeleta ocijenjena je između 10 i 12 godina. Pet grob je najvažniji, jer njegovi ostaci govore da su u njemu sahranjene dvije muške osobe stare preko 40 godina. Način pokopa (probijen pločnik poda, neozidana raka, naknadna reparacija pločnika sa grubim neotesanim pločama itd.) svjedoči da je kapela već bila demolirana, ali ne i srušena. To znači da grob potječe iz vremena kada su Bobovac već držale Osmanlije. Sasvim je sigurno da se radi o osobama kraljevskog roda, a po smrti se neko pobrinuo da budu sahranjene uz svoje srodnike. Treba navesti da su se na svim ulomcima nadrgobnih ploča nalazili grbovi i inicijali bosanskih kraljeva od kojih su najbolje očuvali inicijali kralja Tomaša i Tvrtka II.

Za neke kraljeve i kraljice znamo da nisu sahranjeni na navedenom mjestu. Kraljica Katarina je po padu Bosne pobjegla u Rim gdje je i umrla. Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević je pogubljen u Jajcu, gdje je i sahranjen. Godine 1888. pretraženo je Carevo polje gdje je i pogubljen prilikom čega je pronađen muški skelet ali bez ikakvih dokaza da se zaista radi o ostacima Stjepana Tomaševića. Slično je i sa predzadnjim bosanskim kraljem Stjepanom Tomašem, čiji se kameni lijes sa naknadno postavljenim natpisom da je tu sahranjen kralj Tomaš, nalazi u Kraljevoj Sutjesci. Kameni lijes je 1970. godine stručno pretražen i tom prilikom je zatečena gomila kostiju sa dvije dječije lubanje, što jasno govori kako treba biti oprezan kada je u pitanju predanje. Uostalom, već je rečeno da je na Bobovcu otkrivena i njegova grobnica.

 

Komentari