Početna Zanimljivosti Historijat automobilizma – prva reli utrka u Bosni i Hercegovini je održana...

Historijat automobilizma – prva reli utrka u Bosni i Hercegovini je održana 1908. godine

0
PODIJELI

Još od davnina je bilo poznato da Bosna i Hercegovina obiluje prirodnim ljepotama i kulturnim naslijeđem, tako da je uvijek privlačila turiste, ali i ljubitelje automobila. Zbog toga su i bosanskohercegovački putevi često postajali poprište takmičenja. Dolazak prvih automobila u Bosnu i Hercegovinu vezan je za utrku koja se vozila od Pariza do Beča 1902. godine. Jedan dio sudionika odlučio je produžiti do Sarajeva. Automobili su 7. jula 1902. godine stigli na granicu i preko Bosanske Gradiške se uputili prema Jajcu, gdje su prenoćili, a sutradan krenuli prema Sarajevu.

Prema pisanju bečkog lista “Allgemeine Automobil – Zeitung” od 24. maja 1908. godine, iste je u održan prvi “Bosanski turistički reli” u organizaciji “Austrijskog automobilskog kluba” (Österreichische Automobil – Club (ÖAC). Tako je 3. maja 1908. godine započeo “Bosanski turistički reli”. Start je bio na Kaertnerringu (Kärntnerringhof) najprestižnijem bulevaru Ringstrasse u Beču gdje se nalaze brojni ugledni hoteli, restorani i mnoge poznate znamenitosti kao što su državne opere, muzej Albertina s jednim od najvećih svjetskih zbirki grafičke likovne umjetnosti i bivša carska palača, Hofburg. Startovalo je ukupno 15 automobila, 8 austrijskih i 7 njemačkih. Iznenađenje je predstavljao veliki broj njemačkih vozila, ali i austrijskih sa njemačkom posadom (Nijemci sa prebivalištem u Austriji), pa je ipak konstatovano da Nijemci imaju jako razvijenu automobilističku kulturu i time je objašnjena ova pojava.

U sklopu dionice koja je išla kroz BiH, vozila se “Trka na Ivan Sedlu” dužine 4 kilometra sa nagibom od 7%. Planinski prevoj Ivan Sedlo nalazi se između planine Bitovije i Bjelašnice i poznat je kao “kapija Hercegovine”, odnoso prostor koji na sjeveru spaja Bosnu i na jugu Hercegovinu. Obzirom da se trka vozila po brdovitim, šumovitim ali i kršnim predjelima, sa pravom se može nazvati prvim relijem u historiji bosanskohercegovačkog automobilizma.

Plakete za uspješno završenu cijelu vožnju relija unutar propisanog vremena ujutru od 6 sati do 9 sati naveče osvojili su: Alfred Andreac u automobilu Adler od 28 KS, Graf Paul Draskovich u automobilu Laurin & Klement, Theodor Dreher (Zenter Heidl) u Mercedesu, Martin Ephraim u Mercedesu, Otto Kaeferstein u Opelu, War Laufer u Benzu, Wilhelm Opel naravno u Opelu i Johann Buch u automobilu Buch. Pobjednik utrke je bio grof Paul Graskovich koji je dionicu prešao za 11 minuta i 14 sekundi.

Trka na Ivan Sedlu nije bila obavezna. Svaki od vozača je imao slobodu da sam odluči da li će učestvovati ili ne. Međutim, samo oni koji su učestvovali u ovoj trci su na kraju imali pravo na nagradu, ukoliko su propisane dnevne etape završili unutar propisanog vremena od 6 sati ujutru do 21 sat navečer. Unatoč tome što su na Ivan Sedlu ostvarili izvanredne rezultate neki vozači su morali biti prekriženi sa spiska za nagrade, jer nisu bili u stanju da se drže propisanog vremena u nekim kasnijim etapama. Takva sudbina zadesila je i predsjednika Frankfurtskog automobilističkog kluba, gospodina Eduarda Englera, koji je sa svojim Opelom ostvario izvanredno vrijeme, zatim gospodina Paula von Satzgera, gospodina Ernsta Sachsa i mnoge druge.

Ocjenu uspješnosti Bosanskog turističkog relija i utiscima za vrijeme putovanja, u svojoj izjavi dao je predsjedavajući sportske komisije Njemackog auto-kluba, arhitekta Johann Eustacchio, nakon svog povratka: “Ovaj turistički reli je bio bez sumnje uspjeh za automobilizam. Putovanje jedne zatvorene grupe automobilista područjem u kojem se inače rijetko viđaju automobili predstavlja pozitivan uticaj na popularizaciju automobilizma. Osim toga automobilistima smo pokazali kakav interesantan, lijep i entografski znacajan dio zemlje se krije na krajnjem jugoistoku monarhije. Ovo posebno važi za Nijemce, koji su u dosta velikom broju učestvovali i na svim kontrolnim stanicama izražavali svoje divljenje i zadovoljstvo.” Svi su bili jednoglasni da se ni Švicarska ni Tirol ne mogu mjeriti sa kvalitetom ovih krajeva.