PODIJELI

Polovinom III stoljeća p.n.e Iliri su bili udruženi u Ilirsku kraljevinu, koja se protezala od Skadarskog jezera u današnjoj Albaniji pa sve do rijeke Neretve. Ta ilirska država posjedovala je moćnu mornaricu koja je pustošila obale Jonskog, Egejskog i Jadranskog mora. Pod vodstvom Agrona (250 – 231. godina p.n.e) kraljevstvo je izraslo u respektabilnu vojnu silu antičkog perioda. Njegovom smrću vlast nad kraljevinom preuzima moćna, opaka i nemirna Teuta, kraljica koja je Rimu stvorila tolike probleme da su u jednom trenutku obustavili osvajanja u Germaniku. Pripadala je ilirskom plemenu Ardijejcima, koje je naseljavalo prostor rijeke Neretve pa sve do Boke Kotorske. Nemamo puno podataka o njezinoj mladosti, ali po nekim predajama rodom je iz današnjih Metkovića. Prilikom jedne posjete Metkoviću kralju Agronu je za oko zapala Teuta u koju se zaljubio a na kraju i oženio. Prema drugoj predaji Teuta je bila kćerka Agrona, a po tadašnjoj tradiciji kraljevi drevnih civilizacija su se smatrali božanskim potomcima i bilo im je sve dozvoljeno.


Smrt moćnog kralja Agrona potpuno je iznenadila plemenske prvake. Njihova dilema je tada bila – posjesti na prijestolje njegovu ženu, Triteutu, koja za kraljevog života nije imala nikakvog utjecaja, ili ipak njegovu ljubavnicu Teutu, koja je i iz kraljeve ložnice imala veliki utjecaj na plemenske prvake, pa će ta činjenica na kraju i presuditi. Na prijestolje je formalno postavljen malodobni Agronov sin Pinnes, ali je svu vlast u svojim rukama držala Teuta. Zbog dobre konfiguracije terena Teuta je za svoju prijestolnicu izabrala Sinus Risinokus, današnji Bokokotorski zaliv, gdje je iznad mora izgradila tvrđavu, a od grada Risiniuma napravila najveću gusarsku bazu u Mediteranu. Njezino brodovlje joj je donijelo kult moćne žene, koja se igrala sa neistomišljenicima bacajući ih sa visoke litice, dok je i brojne muškarce zavodila a kada bi joj dosadili i njih se rješavala.

Rimljani su mirno posmatrali rasplet događaja i nisu ništa poduzimali, ali je Teuta odmah po preuzimanju vlasti odlučila pakostiti Rimljanima gusarenjem poslavši vojsku na otoke koji su bili rimske kolonije, dok je drugi dio brodova slala na istočne strane, oko današnje Albanije, da provociraju Grke. Sa svojim ljubavnikom, ilirskim vojskovođom, Demetrijem Faraninom, kovala je planove o velikoj ilirskoj državi, a prve su se na udaru našle grčke kolonije na današnjem Visu. Ilirska flota se iz Grčke vratila sa bogatim ratnim plijenom, a Grci su se na ovakve postupke požalili Rimljanima. Razumijevanje za svoje postupke Teuta je imala jedino u makedonskoj državi, kojoj je odgovaralo bilo kakvo slabljenje Rima i Grčke. Rimski dvor je uzalud slao pritužbe na ova gusarenja po dolini Neretve i po dalmatinskim otocima. Na kraju su se Rimljani odlučili poslati svoje poslanstvo na Teutin dvor, što je u tom trenutku bilo iznimno hrabro, jer Teuta je bila potpuno neukrotiva, a svakim novim događajem ispostavljalo se da ona ne zna vladati Ilirkom kako je to kralj Agron radio. Nakon što su rimski poslanici došli na njezin dvor, lijepo ih je primila, servirala im jelo i piće, nakon čega su se poslanici požalili na Teutina postupanja na moru i problem gusarenja. Teuta je odgovorila da na to ne može utjecati, jer je to dopustila na zahtjev plemenskih prvaka, koji tako osiguravaju prihode. Iznenađeni ovim, rimski poslanici su napustili dvor i uputili se prema Naroni, ali su nakon dva sata hoda pali u zasjednu ilirske vojske koja ih je iskasapila, dok je drugu grupu zarobila. Ovaj čin je potpuno zgrozio i razljutio Rimljane, jer do tada nije bila praksa da neko ubija poslanike. Godine 229. p.n.e Rim je spremio ogromnu flotu i uputio je prema Iliriku, čime je otpočeo rimsko – ilirski rat. Dobivši vijest da je rimska flota višestruko veća i da se u njoj nalazi 22 000 rimskih vojnika, Teuta odluči taktizirati te u Rim posla svoje poslanike sa tvrdnjom da su zlodjela nad rimskim poslanicima počinili pljačkaši, a ne ilirska vojska. Međutim, Rimljani nisu nasjeli, a Teuta je u odbranu ilirskih garnizona poslala svog ljubavnika Demetrija sa 5 000 kopljanika koji su se odmah predali. Demetrije ne samo da se predao, već je sa 200 lađa zaplovio prema sjevernom Jadranu i ovladao Isom i Visom, čime je zapravo stao na stranu Rimljana, što je ponizilo Teutu. Ipak, našavši se u nezavidnom položaju već naredne godine Teuta je priznala poraz, a od moćnog kraljevstva joj je ostao tek djelić teritorije od Dubrovnika do ušća rijeke Drim, dok je ostatkom teritorije, kao vazal, zavladao njezin ljubavnik Demetrije, koji je kraljicu izdao i iskoristio. Rimljani su i dalje držali pod opsadom Risinum, a nakon priznanja poraza otvorene su gradske kapije, ali Rimljani je nisu pronašli. Legenda kaže da se Teuta bacila niz vodopad, kod Perasta u blizini Risana i Kotora i da ta spilja skriva njezino blago. Kada je opkoljena sazvala je svoje komandante te im rekla: “Radije ću u smrt nego u ložnice komandanata rimskih legionara.”

Prema nekim spisima Rimljani su pronašli mrtvo tijelo Teute, ali nisu pronašli njezino sina Pinnesa niti pet galija sa blagom. Historijski izvori, pak, navode da se konačno predala 227. godine p.n.e, pristala na plaćanje godišnjeg poreza Rimljanima, prihvatila njihov autoritet, dok je njezina mornarica smjela krstariti samo uskupim pojasom Jadranskog mora. Umrla je na otoku u Jonskom moru. Za nju je ostalo zapisano da je bila ilirska kraljica sa muškim srcem u ženskim grudima, mudrija od zmije a hrabrija od lava, a povrh svega vilinski lijepa. Bila je strah i trepet Otranta, zlatooka gusarska kraljica, Teuta.

Komentari