Početna Zanimljivosti Kako je Eugen Savojski zapalio Sarajevo 1697. godine – priča nepoznatog autora

Kako je Eugen Savojski zapalio Sarajevo 1697. godine – priča nepoznatog autora

0
PODIJELI

“Hajde, srce, ispripovijedaj nam malo, kako se je naopako okrenulo svijetu; potuži se na postupke vremena; nek su ti riječi ispravne, ne pričaj neosnovanih basni! Austrijski tabor došao je u Bosnu; saznao je i razumio, da je ona bez glave ostala; mjesta u koja je došao zatekao je prazna; stanovnici pobjegli u planine i pustare. Nebo nam je dalo svoj otrov da ga ispijemo čašu, po čašu; iz dana u dan povećalo nam je tugu i svoju žestinu. Božija je odredba bila, da je neprijatelj spalio fini grad, kuću po kuću. I bogataši i siromasi uzdišući plaču; kad god to vidim srce mi rane stišću; puste su ostale i izgorjele bašće i vrtovi. Pogledaj u kakvo su stanje došli vinogradi i bašće!

Izjednačili su se bogataši i siromasi. Stanje se neće popraviti, a proći će hiljada mjeseci. Porušene su carske džamije i karavan – saraji; pogledajte još i bezistani. Grješne sluge ne drže se Božije naredbe; zbog toga su neprijatelju postali plijenom Stvoritelja, ono što se s nama dogodilo, nek se ubrzo dogodi i nevjerničkoj zemlji. Danas nema onog ko želi umrijeti i zbog toga su vidjeli okrutnost neba, tolika sitna djeca i tolike žene gologlave gazeći nogama po krvi. Pogledaj šta uradi nebo onima, što su držali simurg – pticu mušicom i nebesku kuglu jagodom; promijenili su se oni što su kao anđeli šetali; mnogi su obukli opanke i postali čobani. Izvan svake granice nebo je pokazalo svoju žestinu; na vatri rastanka ispeklo je srca njihova; iz njihove domovine pali su u tuđinu; iz svoje domovine ostao sam željan domovine.

Iz neprijateljskih ruku smo prekoreni; konac ovog karanja nek bude spas! Ovaj znak je bio 1109. godine i od opće propasti svijeta ovo je samo jedan znak. Poplavilo je more nesreće i tegobe i iznad glave se izdiglo. Šta da radi narod bez glave; svi su se zbunili; svak je zapao u misao da sebe spasi, a nijesu gledali na imetak, posjed i dućane. Bosanski namjesnik, njegova visost Mustafa – paša – nek njegova osuda vlada i brdom i kamenom; – postao je naročita glava boju i ratu i u junaštvi sliči pravom junačini. Nek mu u pomoć dođu svi dobri ljudi;… (ovdje jedan polustih nije razumljiv) nek se po zemlji zavaljuju glave sa šapkama; nek se neki utope u tekućoj vodi! Nek ga Bog učini pobjednikom; nek mu olakša želju i cilj; nek mu uništi slomljenog neprijatelja; dužnost je naša moliti za njegovu visost.

Ni među šejhovima nema njegove bogobojaznosti i pobožnosti; u riječi je iskren, ne gazi ugovora ni obećanja; u Šerijatu je kao Mehdija; o njegovoj pravdi i pravičnosti pripovijeda se svugdje. Uistinu je Šerijat uveo u život; razumio je potrebe pokrajina i čuo o njima; iza toga napunio je tvrđave hranom; poslovi su mu ljudski i razumni. Otkako je u Bosni postao seraskerom; otkako je sretno i sa slavom došao; otkako je svoj hlad i sjenu pružio na sve četiri strane, izgleda kao da se novo sunce na svijet rodilo. Care, tvoj je vezi tigar prvog reda; darežljiv je i riznica ljudstva; u postojanosti drugi je Kahreman; zar ne sliči bijelom (rumenom) atu… (?) To je arapski kuhejlan, kome nema ravna; morski je šestonog ili rod eškarov; brzog hoda uvijek, muškog glasa; po vanjskom izgledu sliči mladu mladiću.”

IZVOR: autor nepoznat; Edicija Bošnjaci – “Bošnjaci o Bosni i sebi”