Početna Zanimljivosti Kako je pokradeno bosanskohercegovačko kulturno blago – bosanske umjetnine se danas nalaze...

Kako je pokradeno bosanskohercegovačko kulturno blago – bosanske umjetnine se danas nalaze u vitrinama širom svijeta!

0
PODIJELI

Bosna i Hercegovina spada u red zemalja čije je kulturno – historijska baština gotovo do temelja opljačkana. Bosanskohercegovačko kulturno blago danas se nalazi u raznim muzejima Rima, Bolonje, Evrope, Petrograda, Budimpešte, Istanbula, Dablina, Napulja, Venecije itd.

Razvlačenje tog blaga započelo je još u XV stoljeću, tačnije nakon pada Kraljevine Bosne 1463. godine. Obzirom da je većina gradova pala u naletu osmanske vojske gotovo bez ikakve borbe, sve riznice, arhivi, umjetnine i ostalo postale su svojina osvajača. Osmanski hroničar Dursun beg, koji je sudjelovao na pohodu na Kraljevinu Bosnu, zapisao je da se “u gradovima te zemlje našlo toliko blaga i bogatstva da se izbrojati nije moglo”. Prema navedenom hroničaru, samo je u riznici glavnog grada Bobovca pronađeno i uzeto milion dukata. Obzirom da se prema osmanskom zakonu znalo koliko procenata pripada sultanovoj blagajni a koliko vojsci, većina dragocjenosti je prebačena tada u Istanbul. Ono što je pak ostalo vremenom je razvučeno ili izgubljeno bez traga. Nikada nije izvršena cjelovita inventura oduzetog bosanskohercegovačkog blaga, ali bez sumnje da se u arhivima Istanbula i Ankare može naći mnogo toga. Tako su na primjer, čuveni Hrvojev misal iz XV stoljeća i Tihoradićevo evanđelje iz XIII stoljeća pronađeni jedan pored drugog 1960. godine.

Pored pljačke od strane osvajača, pad Kraljevine Bosne doveo je i do bježanja bosanskog plemstva, koje je sa sobom nosilo sve ono što je moglo ponijeti. Naravno to su bile uglavnom vrijedne stvari, odnosno dragocjenosti i umjetnine. Zna se da je kraljica Katarina bježeći iz Bosne ponijela znatnu količinu skupocjenog oružja, ruha, novca, umjetničke slike i dr. Nije zaboravila ni plašt, kao ni mač svoga muža, kralja Tomaša. Većina toga danas se nalazi u vatikanskoj riznici i crkvi Sv. Jeronima u Rimu. Pošteđene nisu ostale kosti svetaca. Tijelo sv. Luke, koje se čuvalo u Jajcu, bježeći iz Bosne uzela je kraljica Mara, žena posljednjeg bosanskog kralja Tomaševića. Nakon pokušaja Ugara i Dubrovčana da dobiju tijelo, uz velike naknade, ono je u konačnici završilo u Veneciji, gdje se i danas nalazi.

Od ostalog blaga, koje je odnešeno, ističu se brojne vjerske knjige pripadnika Crkve bosanske. Do danas se ušlo u trag tek dvadesetak knjiga, rasutih diljem Evrope. U Bosni je ostalo jedino tzv. Čajničko evanđelje. Nekoliko ih se nalazi u Srbiji i danas su svojina Narodne biblioteke u Beogradu. Tri su uništena prilikom bombardovanja Beograda 1941. godine od strane njemačke avijacije. Nekoliko primjeraka je dospjelo i u makedonske i crnogorske manastire. Znameniti Hvalov zbornik završio je u Bolonji, a nekoliko takvih obrednih knjiga u Sofiji i Moskvi. Jedan primjerak svjetovne literature pisan bosanskim pismom tj. bosančicom (roman o Aleksandru Velikom), završio je u Berlinu. Ogromno blago koje je nekada pripadalo Husein kapetanu Gradaščeviću nalazi se u Beču. Unikata primjerak zlatnika kralja Tvrtka I Kotromanića odnesen je 1945. godine u Zagreb, a danas se nalazi u Americi.

Jedan od najvrjednijih nacionalnih spomenika, kojem se već odavno izgubio trag, je kruna bosanskih kraljeva. Iz historijskih izvora se zna da se ona čuvala na Bobovcu. Ustvari, postojale su tri krune: prastara banska, stara kraljevska i nova kraljevska. Njima su se krunili svi bosanski banovi i kraljevi kroz razdoblje od preko 600 godina. Zna se i to da je novu krunu poslao papa Pio II Stjepanu Tomaševiću koji se njome okrunio 1461. godine. Zauzećem Bobovca zaplijenjena je kompletna kraljevska riznica, a s njome i kruna i sve to je postalo svojina Osmanskog carstva a zatim i Republike Turske. Praksa je bila da se najznačajnija vrsta plijena obavezno pošalje u Istanbul, pa je pretpostavka da se i kruna u prvi mah tamo poslala. Postoje i neki podaci, koji se pak ne mogu sa sigurnošću utvrditi, da su neki bosanski velikaši uspjeli spasiti krunu. Izvještaji kažu da se 1529. godine ona zatekla u riznici koju je uza se imao sultan Sulejman Veličanstveni, kada je opsjedao grad Beč. Nakon osmanskog poraza u zaplijenjenom osmanskom blagu navodno je nađena i bosanska kruna, koja je ovaj put došla u posjed austrijskog cara. Po toj logici ona bi se danas trebala nalaziti u Beču.

Poguban je i slučaj bosanskog državnog arhiva koji se također čuvao na Bobovcu. Može se samo naslućivati koliko se skupilo građe u periodu od 600 do 700 godina koliko je trajala srednjovjekovna bosanska država. Od njega nema nikakvog traga, ali nije isključena mogućnost da se jedan njegov dio danas nalazi u carskom arhivu u Istanbulu. Ogromna arhivska zaostavština Osmanskog carstva još nikada nije potpuno sređena. Neki izvještaji govore da je do sada obrađeno svega 7% građe.

Raznošenje bosanskog blaga nastavljeno je i tokom osmanske vladavine nad prostorom današnje Bosne i Hercegovine. Tako je 1619. godine general franjevačkog reda u Italiji poslao naredbu franjevačkim samostanima u Bosni da pošalju u Rim sve umjetnine i dokumente koje imaju u zbirkama i riznicama. Prilikom provale austrijske vojske u Bosnu 1697. godine pod komandom Eugena Savojskog, spaljeni su i opljačkani mnogi gradovi a naročito je stradalo Sarajevo. Sa vojskom, koja je odnijela brojne umjetnine, krenulo je i 40 000 katolika koji su ponijeli mnoge crkvene knjige, crkveno ruho, ikone i dr. U jednom od takvih egzodusa iz okolice Prozora je u drugoj polovini XVII stoljeća odnesena slika koja prikazuje Gospu. U pitanju je znamenita Sinjska gospa koja se danas i nalazi u Sinju.

Mnoge historijske vrijednosti odnešene su i tokom XIX stoljeća. Austrijske vlasti su zaplijenile ogromno blago 1832. godine nakon što je Husein kapetan Gradaščević prebjegao na njihovu teritoriju. Čim je prešao Savu kapetanu je oduzeto sve što je sa sobom ponio. U sačuvanom zapisniku stoji da mu je tom prilikom oduzeto: 300 zlatnih dukata, 2 vreće srebrenog novca, 2 handžara zlatom okovana, 4 srebrene kubure, 2 sablje draguljima ukradene, 2 zlatna fišekluka, 7 džeferdara od zlata, 38 pari srebrenih pištolja, 38 pušaka okovanih zlatom i srebrom, 4 ukrašena handžara, 3 koplja, 2 bajraka, 1 zlatna duhankesa, 2 srebrena svijećnjaka, 1 zlatni sahat, 4 zlatom izvezena odijela itd.

Sredinom XIX stoljeća brojni rukopisi Crkve bosanske odnešeni su u Rusiju, a osoba koja ih je odnijela bio je ruski konzul Aleksandar Giljferding. To blago se danas nalazi u Petersburgu i Moskvi. Uljane slike iz XIV i XV stoljeća, crkveno ruho, rukopisi i dr. što se stoljećima čuvalo u samostanima u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu, odnešeno je 1872. godine u Hrvatsku posredstvom biskupa Štrosmajera. Tobože je uvjeravao bosanske franjevce da će tamo biti sigurnije. U jamčenom pismu je naveo da “blago uzima na čuvanje” te da će ga vratiti “kada jednom Bosna bude svoja”, tj. kada se oslobodi od osmanske vlasti. Ipak, dolaskom austrougarske vlasti 1878. godine Štrosmajer se oglušio na ova obećanja i nije vratio uzeto blago. Danas se ova građa nalazi u zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Muzeju za umjetnost i obrt i Arheološkom muzeju.

Krajem XIX stoljeća u Budimpeštu je iz franjevačkog samostana odnešen kraljevski plašt kojeg je prije 530 godina na dar dobio fojnički gvardijan fra Anđel Zvizdović od ugarskog vladara Matije Korvina. Od posebnog značaja za historiju imaju povelje i to prije svega one koje je Bosna sklapala sa drugim državama. Najvrijednija je bez sumnje povelja Kulina bana izdata Dubrovniku 1189. godine. Danas se njezin primjerak nalazi u Rusiji, a dva prijepisa u Hrvatskoj.

Posljednji veliki val raznošenja bosanskohercegovačke kulturne baštine desio se 1878. godine, tj. nakon austrougarske okupacije. Tada je odnešena brojna orijentalna ostavština osmanske uprave: oružja, fermani, orijentalni rukopisi, skupocjeni primjerci nošnje, nakita i dr. Danas se ta baština nalazi u mnogim zbirkama u Austriji, Mađarskoj i Češkoj. Koliko toga ima nije poznato a i većina vlasnika je anonimno. Ušlo se u trag tek određenom broju ostavštine, tako je dio arhiva srednjovjekovne bosanske države pronađen u mađarskom gradu Kormendiu, u sastavu porodičnog arhiva mađarskih grofova Vatyanija. Veliki dio arhiva bosanske franjevačke vikarije pronađen je u Ljubljani, gdje se i danas nalazi. U Sofiji je pronađena vjerska patarenska knjiga iz vremena kralja Tvrtka I. Jedna takva knjiga pronađena je čak i u Dablinu u Irskoj.

Prema podacima iz 2014. godine u inostranstvu je evidentirano: 56 povelja, 31 papinska bula, 36 vjerskih knjiga Crkve bosanske, 1 srednjovjekovni roman pisan bosančicom, 2 testamenta, 1 rodoslov “gospode bosanske”, 16 umjetničkih slika, 14 predmeta crkvenog ruha, 3 plašta, od kojih 1 kraljevski, 22 umjetnička predmeta od metala, na stotine rimskog i drugog starog novca, na stotine arheoloških predmeta itd.