PODIJELI

Večeras, sa akšamom, nastupa mjesec Ramazan – sveti mjesec svih muslimana, dok je sutradan prvi dan posta. Shodno tome, donosimo vam tekst o ovom mjesecu od Mustafe Bukvice, objavljen u listu “Novi Behar” 1. marta 1928. godine, u kojem su navedene najvažnije karakteristike ovog mjeseca, kao i sažetak toga kako se on obilježavao prije stotinjak godina.


“Sutra dana 22. II. 1928. nastaje Ramazani šerif. Ovaj je mjesec od velikog značaja, pa ću tom prilikom u njegovu počast da nekoliko riječi progovorim. Prije svega ističem da vam nemam šta nepoznata reći. Što se samog posta tiče, odreden je sa Kur’anom u ajetu: ‘Ja ejjuhellezine amenu kjatibe alejkumessijamu kema kjutibe alellezine min kablikum’ i t. d. što znači: ‘O vi mumini, određuje vam se post isto tako kao što je odredivan i narodima prije vas i t. d’. Koliko se iz tefsira i drugih istoričkih djela ustanoviti može, post je Allah dž.š odredivao svim narodima, a sve u mjesecu Ramazanu i to trideset dana. Tako je isto bio post određen Izraelcima. U Indžilu je naređen i kršćanima. Kod njih je post određen u izvjesne dane i to tako, da su sveštenici zaključili da se posti u proljeće, kada su dani još kratki. Zbog ove izmjene i olakšice post im se povisio od 30 na 40 dana, a kasnije na 50. Muhamed pejgamber je zatekao da su postili 10 dana (ašura), pa se i u početku Islama postilo 10 dana i 3 dana od svakog mjeseca; tako je i Muhamed a. s. postio. Svrha je posta: 1.) Čuvanje tjelesnog zdravlja i svježina organizma. 2) Duševna čistoća i bistrina uma. 3.) Upoznavanje vrijednosti vremena. Poznata je činjenica, da čovjek u svom životu puno jede i pije šta i koliko može, a to sve u granicama svojih materijalnih prilika, bez obzira da li je toliko i tako jelo i piće za zdravlje dobro ili nije. čovjek, kao takav, po svojoj naravi gramzi za što većim uživanjem raznih jela i pića, a ni ne pada mu na um, da li je to za njega dobro ili štetno. Kako čovjek kod ovog uživanja zaboravlja na svoje tijelo, tako isto usput zaboravlja i na svoju dušu, pa čini štokakve ispade, koje ne bi smio priseban i razuman čovjek činiti, pošto je za ljudski opstanak i normalan život potrebno zdravo tijelo sa zdravom i plemenitom dušom, to je Allah Zuldelal odredio ovaj post, da ga popravi. Post je određen opet samo u mjesecu Ramazanu zato, da se u svakom godišnjem dobu osjeti način života i obavi ta dieta. Postom se preparira ljudski organizam i osposobi za sve tjelesne dužnosti, a duševno i moralno se ponovno oplemeni toliko, da postane pristupačan samo plemenitim djelima i da postane merhametli. Post, posmatrajući ga sa higijenskog i moralnog gledišta, predstavlja za ljudstvo jednu vanrednu dobru i po svojem načinu samog vršenja božanstvenu, i savršenu ustanovu. Promotrimo li današnju visoku medicinsku znanost, vidimo, da se post naročito preporučuje i sa postom veliki uspjesi polučuju. Liječnici i učenjaci starog srednieg, novog pa i najnovijeg vijeka tvrde, da se u glavnom sve bolesti stiču preko stomaka, a i liječe preko njega. Jedan hadis veli: ‘Sumu tesihhu’, što znači: ‘Postite, pa ćete ozdraviti’. Prema tome post nije nipošto kakav teret za ljude, nego blagodat i potreba. Post je sa moralnog gledišta opet od osobitog značaja. Promotrimo post samo sa ovog stanovišta! Kada čovjek zaposti t. j. kada dođe vakat da se zaposti, on prestane sa jelom i svim drugim uživanjem, a u isti mah čini nijet i očituje još rijecima, da određuje slijedeći dan postiti kao fraz. Ovo je svakog muslimana čvrsta odluka, koju ništa i niko ne može poremetili. Iz ovoga se vidi, koliko je uzvišen i moćan cilj posta Ramazana. Sa ovim postom čovjek pokazuje, da je sposoban uzdignuti se iznad obične životinje, koja jede i pije kao i on, da živi i radi, a približuje se položaju meteca, koji ne žive od jela i pića. Post oplemeni dušu u toliko, da ona traži i nalazi najviše zadovoljstvo u ibadetu i približivanju Allahu dž.š. Ramazan je mjesec sam po sebi je Bogu najdraži mjesec u godini, a post Ramazan je Bogu od najmilijih ibadeta i poslova, pa Allah dž.š obećaje ljudima za Ramazan i posebnu nagradu, veću nego za sve druge postove. Kako je velika nagrada za onog ko posti, tako je isto velika kazna za onog ko ne posti. Post je od islamskih 5 šarta najteži. Izgovarati kelimei šehadet (priznavati Boga) može svako, klanjati, to je gimnastika, davati zekat, to je posao sa novcem, ići na Ćabu i to je skopčano sa novcem, a usput je i teferić, dočim post je osjetljivi tjelesni i duševni rad, u kome vrijedi samo odlučna volja i sabur. Ovu vrst ibadeta može čovjek vršiti samo za volju Svevišnjeg gospodara Allaha dž.š, a ni za ciju drugu. Radi toga se cijeli posao za vrijeme posta nagrađuje, pa prema tomu je i hadis: ‘Essaimu fi ibadetin ve in hane naimen ala firašihi’. (Ko god posti, on se smatra da je u stalnom ibadetu, pa makar i spavao). Prema tome cijeli život uz Ramzan je ibadet, pa zato ovaj post treba pravilno obaviti. Ramazan je zato da se popravi i očisti tijelo i duša, pa s toga ako se neće što umanjiti od jela i pića običnih danova, ne treba ih povisiti. Ramazan je za jedan obični solidni život a nikako nije za to da se uz taj post pripremaju posebna jela i pića, razna uživanja i sijela, zabave te igranke. Ima više stoljeća da je svijet uobičajio uz Ramazan pripremati najfinija jela, razne šurupe, hurme i svemoguće poslastice za iftara, a onda najfiniji duhan, cigare, kafu čajeve i t. d. Po cijelu se noć sijeli, teferići i zabavlja, a preko dana se spava i prevrće po dušecima i krevetima nastojeći da se dan prikrati pa da se ne osjeti glad i žeđ. Kad čovjek već u neko doba dana ustane, odmah se počne brinuti za iftar i mahsuz prošeta kroz čaršiju da štogod kupi takozvane ‘ramazanije’. Osim toga drugi je i ramazanski čeif i čud, pa ljudi postaju osjetljiviji. Tespih sežistina vidi u mnogim rukama, ali premeću se zrna najviše zato, da se vrijeme probavi, a manje sa zikrom i molitvom. Osim direktnog propisa za post, propisan je i način vršenja toga farza. Potrebno je posvetiti naročitu pažnju i hurmetu njegovu, imajući u vidu da se dobra i hrđava djela u ovom mjesecu drukčije prosuđuju nego u drugim mjesecima. Treba paziti da ne bude samo badava gladovanje. Dan danas jedini izvršioci ovakvog posta jesu muslimani. Obzirom na ove sve okolnosti, trebe nastojati uz Ramazan što više dobrih djela činiti, pa izabrati ovaj ramazanski šeref, kojim se sa malim žrtvama zarađuju kod Allaha neizmjerno velike nagrade. Uz Ramazan treba sjetiti se fukare, što više u džamiju ići i mukabele slušati, svoju rodbinu zijaret činiti, sa zavađenim se izmiriti te posjećivati vazove i predavanja. Kad se promotri ona izreka koja veli: ‘Početak Ramazana je Božja milost (rahmet), sredina je oprost (magfiret) a zadnji dani potpuni oprost grijeha, — prema tome Ramazan je za muslimane velika slava i mubareć, pa smatram da je svakako naše veselje, kad smo ga dočekali. Stoga i ja vama čestitam ove dane i od Allaha dž.š molim, da ga u njegovu raziluku ispostite i da Bajram dočekate. Eselamu alejkum!”

Komentari