Početna Zanimljivosti Konferencija islamskih zemalja u Kuala Lumpuru septembra 1995. godine za pomoć u...

Konferencija islamskih zemalja u Kuala Lumpuru septembra 1995. godine za pomoć u borbi protiv agresije – prvi konkretan vojni sastanak u cilju naoružavanja ARBiH

0
PODIJELI
Fotografija nije sa navedenog događaja

Tokom mjeseca jula 1995. godine održan je niz sastanaka vojno – diplomatske delegacije Irana i Republike Bosne i Hercegovine u cilju proširenja isporuke naoružanja i obuke jedinica ARBiH od strane vojske Irana. Konačan dogovor o posjeti vojno – diplomatske delegacije Iranu zaključen je 31. jula 1995. godine u Mostaru, a posjeta je dogovorena za 29. avgust 1995. godine. U delegaciji R BiH su se nalazili generali Rasim Delić, Mustafa Hajrulahović, Vahid Karavelić, te diplomate Rašid Zorlka, Bakir Izetbegović i Erol Džebo. Dok je u Teheran naknadno došao i Hasan Čengić. Tokom boravka, koji je trajao do 31. avgusta, bosanskohercegovačka delegacija je obišla više tvornica namjenske vojne proizvodnje te navela šta je ARBiH neophodno u cilju jačanja borbe protiv agresora. Također dogovoren je modalitet Irana i R BiH o zajedničkom nastupu na konferenciji islamskih zemalja u Kuala Lumpuru, s ciljem što većeg stepena mobilizacije islamskih zemalja za pomoć ARBiH, koja će biti održana tokom septembra mjeseca. Već prilikom prve posjete zatvorenom dijelu aerodroma u Teheranu uočene su desetine aviona natovarenih raznolikim naoružanjem koje je bilo namijenjeno ARBiH. Na dan odlaska bosanskohercegovačke delegacije iz Teherana, iranski premijer Akbar Rafsandžani je održao vandrednu sjednicu iranske vlade na kojoj je donesena odluka da se ARBiH donira naoružanje i oprema u vrijednosti od 150 miliona dolara, kojom bi se potpuno opremile tri divizije ARBiH. Ugovor je potpisan od strane iranskog generala Rezaia i Rasima Delića. Bio je to do tada najvažniji vojni ugovor kojeg je ARBiH potpisala.

Shodno dogovoru sa iranskom delegacijom, državno rukovodstvo R BiH prisustvovalo je i Konferenciji islamskih zemalja u Kuala Lumpuru od 11. do 15. septembra 1995. godine. Bosanskohercegovačku delegaciju su činili: Mahmud Lemeš, Hasan Čengić, Erol Džebo, Mustafa Bijedić, Nusret Čančar i Mirza Hajrić. Prije zvaničnog dijela konferencije delegacija se sastala sa Ministrom odbrane i Komandantom vojske Malezije Ismailom Omarom, na kome je ustanovljena neophodnost jačanja snaga UNPROFOR-a u BiH te upućivanje vojnih kontigenata islamskih zemalja u sastav UNPROFOR-a. Generalni sekretar Ministarstva vanjskih poslova Malezile Kamil je naglasio da će se formirati operativna grupa za pomoć BiH u kojoj će se nalaziti komandanti islamskih zemalja: Malezije, Irana, Pakistana, Irana i Saudijske Arabije. Pred zvanični početak konferencije pojavile su se vojne delegacije Malezije, Irana, Maroka, Bangladeša, Jordana, Katara, Pakistana, Indonezije, Egipta i Turske. Bio je to uzak krug islamskih zemalja koje su nastojale pomoći borbi ARBiH protiv agresora. Bio je to prvi sastanak islamskih zemalja posvećen isključivo situaciji u R BiH nakon početka agresije 1992. godine. Sama konferencija je bila podijeljena u dva dijela – vojni i politički. Vojni dio je predvodio iranski general Ismail, koji je naglasio da se u vojnom dijelu konferencije odmah trebaju definisati planovi o konkretnoj vojnoj pomoći ARBiH. Predstavnik iranske delegacije general Vahidi je od prisutnih delegacija zahtijevao da se izjasne o konkretnoj vojnoj pomoći ARBiH, te da u bilateralnim odnosima svaka zemlja pokuša privoljeti Hrvatsku da odobri korištenje svoga teritorija za dotur naoružanja ARBiH, da zajedno sa Iranom pomognu u otvaranju tuzlanskog i bihaćkog aerodroma za prihvat vojne pomoći, da se iznajmi dio zagrebačkog aerodroma Pleso za prihvat vojnih pošiljki iz islamskih zemalja za ARBiH i da se pojača njihovo učešće u jedinicama UNPROFOR-a. Dogovor su odmah prihvatili predstavnici Egipta i Pakistana, dok je predstavnik Bangladeša jedino istakao privrženost svoje zemlje BiH i borbi Bošnjaka protiv agresije i neophodnosti potpunog ukidanja embarga koji je štetio samo ARBiH. Bosanskohercegovačka delegacija je pozdravila ovakav dogovor, ali je zamjenik ministra odbrane R BiH Muhamed Lemeš zahtijevao da islamske zemlje prekinu diplomatske odnose i svaku saradnju sa Jugoslavijom. Predstavnik Turske, general Četin je bio skeptičan po pitanju dogovora, jer se pribojavao formiranja međunarodnih mirovnih snaga za nametanje mira, što se ispostavilo i tačnim jer je nepunih mjesec dana kasnije zaustavljen oslobodilački pohod ARBiH. Bosanskohercegovačka delegacija je uporedo radila i na bilateralnim sastancima. Prvi od takvih je bio sa vojnom delegacijom Pakistana, koja je prva pristala na ponuđeni plan Irana o pomoći R BiH. Ipak, Pakistanci su naglasili da su pod jakim utjecajem Amerike ali da i ona čvrsto stoji uz borbu ARBiH te da je od njih zahtijevala slanje jedne divizije za potrebe mirovnih snaga u R BiH. Nakon sastanka sa Pakistancima, održan je novi sastanak i sa delegacijom Irana, na kojem su se analizirali dosadašnji rezultati konferencije, te su dogovoreni novi koraci. Tokom narednih dana održan je novi niz sastanaka sa malezijskim, turskim, pakistanskim i iranskim dužnosnicima. Posebno je značajan bio istup iranskog ministra vanjskih poslova Velajatija, koji je naveo da Iran ne podržava embargo na uvoz naoružanja za ARBiH, naglasivši da će Iran učiniti sve da ARBiH dostigne balans u naoružanju sa srpskim snagama. Pored vojne pomoći obećano je do 12 000 iranskih vojnika u sklopu mirovnih snaga u BIH. Svoje snage su obećale i Indonezija i Egipat. U konačnici konkretnu vojnu pomoć su obećale Iran, Malezija i Pakistan, dok su ostale zemlje naglasile da će konkretna vojna pomoć biti određena na novoj planiranoj konferenciji u Istanbulu koja je planirana za 2. oktobar 1995. godine. Prijedlog iranske delegacije je bio konkretan te je najavljeno 1 000 tona MTS-a za ARBiH te 500 miliona dolara u kešu. Pored toga naglašeno je da se za ARBiH može obezbijediti svo neophodno pješadijsko naoružanje i većinu sredstava PVO-a.


Komentari