Početna Historija Bosne Kratki osvrt na period srednjovjekovne bosanske države

Kratki osvrt na period srednjovjekovne bosanske države

0
PODIJELI

Prve podatke o našoj zemlji imamo u spisu “De administrando imperio” – O upravljanju carstvom, od bizantskog cara Konstantina VII Porfirogeneta. Spis datira u X stoljeće i po njemu Bosna je obuhvatala prostor gornjeg i srednjeg toka rijeke Bosne. U spisu su navedena i prva dva poznata grada, Katera i Desnik. Drugi poznati izvor je Ljetopis popa Dukljanina. Postoji nekoliko verzija o tumačenju imena Bosna. Po jednima, nastala je od ilirske riječi “bos”, što znači mjesto gdje se ispire so, a po drugima “basinus” što ima isto značenje.

O samostalnosti bosanske države možemo govoriti tek od XII stoljeća. Do tada je ona uglavnom bila pod vlašću susjednih zemalja: Raške, Duklje, Bizantije, Hrvatske i Ugarske.

Kao i u ostalim zemljama srednjovjekovne Evrope feudalnu klasu su činili: feudalci – bosansko plemstvo i kmetovi – obični seljaci. Plemstvo se dijelilo na: velmože, vlastelu i vlasteličiće. Po državnom uređenju Bosna je bila staleška monarhija, što znači da su nosioci vlasti bili vladar i sabor. Sabor se još nazivao “stanak” ili “rusag bosanski”. Prva poznata titula bosanskih vladara bila je knez, od XII stoljeća ban, a od 1377. godine bosanski vladari nose titulu kralja.

Vjerska slika srednjovjekovne bosanske države bila je veoma raznolika. Pored katoličke i pravoslavne vjere djelovala je i “Crkva bosanska” čiji počeci sežu u XII stoljeće. Crkva bosanska će postati jedna od glavnih odrednica za srednjovjekovnu historiju Bosne i Hercegovine.

U kulturnoj historiji srednjovjekovne bosanske države najznačajnije mjesto zauzimaju stećci i bosansko ćirilično pismo – bosančica. Stećci su nadgrobni spomenici, ukrašeni prizorima iz života, lova i viteških turnira, kao i natpisima.

Bobovac
Bobovac – sjedište bosanskih vladara od Stjepana II Kotromanića pa sve do propasti bosanskog kraljevstva

Prvi poznati bosanski vladar bio je ban Borić (1154 – 1163), koji je ustvari bio ugarski vazal. Bosna će 1167. godine još jednom doći pod vlast Bizantije, ali se u konačnici ponovo oslobađa i 1180. godine imamo prvi pomen novog bosanskog vladara, bana Kulina (1180 – 1204). Period vladavine bana Kulina ostat će poznat kao period blagostanja: “Od Kulina bana i dobrijeh dana”. Iz perioda njegove vladavine datira i prvi pisani dokument, “rodni list Bosne”, o postojanju bosanske srednjovjekovne države napisan na narodnom jeziku, bosančici. Riječ je o povelji koju je izdao dubrovačkim trgovcima 29. avgusta 1189. godine. U Kulinovo vrijeme datiraju i prve vijesti o bogumilskom učenju (1199) zbog kojeg će Bosna i njezini vladari imati velikih problema u budućem periodu. Nakon pada bana Kulina, na mjesto bana dolazi Stjepan. Međutim, o njemu nemamo nikakvih podataka. Novi poznati bosanski ban Matej Ninoslav (1233 – 1250) naći će se pod velikim pritiskom pape i kršćanske Evrope, baš radi pomenutog učenja. Srednjovjekovna bosanska država pretrpit će niz križarskih ratova, usmjerenih protiv bogumilskog učenja. Ugarski ban Bela IV će 1253. godine povesti odlučujući rat protiv Bosne i nakon pokoravanja podijeliti će je na više oblasti. Na mjesto novog vladara Bosne postavio je bana Prijezdu (1254 – 1287). Prijezda će za historiju Bosne i Hercegovine ostati značajan po tome što će postati rodonačelnik, bosanske kraljevske porodice, Kotromanića. Iz ove porodice poticat će svi budući bosanski vladari. Krajem XIII stoljeća vlast bosanskog bana slabi, a sve veći značaj ima bosanska vlastela. Novi bosanski ban Stjepan I (1287 – 1313) neće uspjeti suzbiti takvo stanje, te će Bosna pasti pod vlast hrvatskih velikaša, Šubića.

Teritorijalno sirenje Bosne u vrijeme kralja Tvrtka I Kotromanića (1353 - 1391)
Srednjovjekovna Bosna je najveći teritorijalni vrhunac doživila u vrijeme Stjepana II Kotromanića i Tvrtka I Kotromanića

Period XIV stoljeća se smatra periodom najvećeg uspona srednjovjekovne bosanske države. Bosnom će tada vladati njezina dva najznamenitija vladara, Stjepan II Kotromanić (1322 – 1353) i Tvrtko I Kotromanić (1353 – 1391). Iskoristivši sukob ugarskog kralja sa Šubićima Stjepan II Kotromanić će 1322. godine preuzeti vlast nad Bosnom. On će Bosnu proširiti na prostore “od Save do mora i od Cetine do Drine”. Posebno značajan događaj iz njegove vladavine je rat protiv najpoznatijeg srpskog vladara, cara Dušana. Bosna je u njegovom periodu i privredno ojačala, otvaranjem brojnih rudnika, razvojem gradova, trgovine i zanatstva. Nakon smrti bana Stjepana II Kotromanića, na vlast dolazi najpoznatiji i najslavniji bosanski vladar, Tvrtko I Kotromanić. Vladavina pomenutog bana je toliko opširna i značajna da je gotovo nemoguće bilo šta reći u par rečenica, međutim najznačajniji poduhvat je teritorijalno širenje srednjovjekovne bosanske države na prostore današnje zapadne Srbije, Crne Gore i Dalmacije. Krunisanjem u Milama kod Visokog 24. oktobra 1377. godine Tvrtko I Kotromanić će postati prvi bosanski kralj i od tog perioda počinje epoha Kraljevine Bosne. Tokom njegove vladavine Bosna će ostvariti i prvi kontakt sa Osmanlijama, budućim osvajačima Bosne. Bosanska vojska će u dva navrata, 1386. i 1388. godine odnijeti dvije važne pobjede protiv Osmanlija, a od posebnog je značaja bitka kod Bileće odigrana 1388. godine.

Smrću kralja Tvrtka, 10. marta 1391. godine, dolazi do naglog opadanja moći srednjovjekovne bosanske države. Ulogu su sve više preuzele feudalne porodice, koje će postavljati buduće bosanske vladare. Posebno su se istakli: Pavlovići, Hrvatinići i Kosače. Bosna će ući u period slabašnih vladara, pa čak i period kada su istovremeno vladala dva vladara. Ovakvo stanje će iskoristiti Osmanlije koje će 1463. godine svrgnuti sa vlasti posljednjeg bosanskog kralja, Stjepana Tomaševića (1461 – 1463). Ovim događajem Bosna će izgubiti svoju višestoljetnu samostalnost i ući će u jednu novu historijsku epohu, u kojoj će prostor današnje Bosne i Hercegovine ući u sastav moćnog Osmanskog carstva.