Kao i većina onovremenih evropskih dvorova i bosanski je živio sa tajnama, intrigama, radostima i žalostima. Bobovac je kroz 600 – 700 godina postojanja bio svjedok raznih dešavanja, čemu svjedoče brojne narodne predaje i izvorna građa. Spominju se brojne zaruke, svadbe, rođenje prinčeva, dočeci i prijemi stranih vladara, pobjede na bojnim poljima ili viteškim turnirima, ali i one tužne i tragične poput dvorskih urota, prevrata, napada stranih vojski i sl.

Pouzdano se zna da je bosanska vladarska dinastija Kotromanići bila u srodstvu sa brojnim evropskim vladarskim porodicama. Bosanske princeze su se udavale diljem Evrope. Bilo ih je na austrijskom dvoru, njemačkom, ugarskom, aragonskom i brojnim drugim. I bosanski prinčevi su ženili evropske princeze. Kotromanići su tako došli u srodstvo sa austrijskom dinastijom Habsburgovaca, ugarskom Anžuvinaca, srpskim Nemanjićima, bugarskim Šišmanima, njemačkim Helfensteinima, štajerskim Hermanima itd. Kćerka bana Stjepana II, Elizabeta postala je ugarska kraljica, dok su njegove dvije unuke sjedile na evropskim prijestoljima – Jagvida na poljskom i Marija na ugarskom.

Izvorna građa za Elizabetu kaže da je bila takve ljepote da su se za nju otimali brojni evropski prinčevi. Od Stjepana II Kotromanića tražio ju je srpski car Dušan za svoj sina Uroša, ali je ovaj to odbio i pored toga što su urgirali i neki evropski krugovi. Pokušao ju je čak i na silu uzeti prilikom opsade Bobovca ali nije uspio. Brojne su i sa tugom napuštale Bosnu. Princeza Katarina, mlađa kćerka bana Stjepana II Kotromanića, koja se udala za Hermana I u Štajersku, toliko je patila za domom i Bosnom da joj je otac morao poslati čitavu četu zemljaka da joj budu dvorjani i prave društvo, kako bi joj bilo vičnije u tuđoj zemlji.

Bosanski banovi i kraljevi nisu rado davali svoje kćerke u tuđinu, niti su se oni rado ženili strankinjama. I kada je to činjeno, činjeno je radi državnih interesa i koristi. Obzirom da je bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić svojevremeno bio jedan od moćnijih evropskih vladara, brojni evropski vladari su nastojali da svoje kćerke udaju za bosanskog kralja. Državni interesi su ga opredijelili za princezu Doroteju, kćerku bugarskog cara Šišmana. Ipak, skoro svi vladari su imali i svoje prave – istinske ljubavi iz domaće sredine. Tako je Tvrtko u ranoj mladosti oženio neku Grubaču, kralj Ostoja Kujavu – Hercegovku iz roda Pavlovića, kralj Dabiša Jelenu Grubu – plemkinju, također uz Hercegovine, kralj Stjepan Tomaš Katarinu – kćerku bosanskog vojvode i hercega Stjepana Vukčića. Iz životopisa pojedinih kraljeva možemo zaključiti da su brojni ljubovali sa seljančicama, pa su se i ženili njima. Prva, neprežaljena ljubav kralja Stjepana Tomaša, Vojača, bila je pastirica. Upoznao ju je dok se bavio lovom po brdima Bobovca. Zavoljeli su se i vjenčali. Dobili su dvoje djece i živjeli skladno, sve do trenutka dok se nije umiješala politika. Obzirom da je Vojača bila bogumilka, papa je izvršio pritisak na novog bosanskog kralja te ju je kralj morao napustiti. Kralj se ponovo oženio, ovaj put Katarinom – kćerkom hercega Stjepana Kosače iz Huma, koja je umjesto Vojače postala bosanska kraljica.