Početna Zanimljivosti Mustafa Busuladžić je bio antifašista – dokazi iz njegovih djela o antifašističkom...

Mustafa Busuladžić je bio antifašista – dokazi iz njegovih djela o antifašističkom stavu

0
PODIJELI

“Kod nas su se ljudi borili protiv Židova i njihovih špekulacija, protiv njihovih prevara i izrabljivanja. Njih je nestalo iz čaršije, ali je u čaršiji ostao židovski duh špekulacije, podvaljivanja, nabijanja cijena i lihvarenja u tolikoj mjeri da pokvarenost stanovitih trgovaca, bez obzira na vjeru zasjednjuje rad nestalih Židova”. Ovo je citat iz jednog teksta Mustafe Busuladžića zbog kojeg je on u prošlom, ali i u današnjem vremenu, optužen za antisemitizam, fašizam i nacizam, što je prouzrokovalo da se stavlja u istu ravan sa nekim od najvećih zločinaca te idelogije, poput Hitlera, Pavelića i Himlera. Međutim, ako analiziramo ovaj citat u kontekstu cijelog teksta doći ćemo do ozbiljnog demanta ovih optužbi. Mustafa Busuladžić navodeći ovaj citat sasvim sigurno nije mislio na pokretanje oružane borbe niti je podržavao genocidnu strategiju nacista i deportacije Jevreja u logore. Borba protiv “njihovih špekulacija, protiv njihovih prevara i izrabljivanja” nije borba protiv prava Jevreja na slobodu i život, nego se samo odnosi na način njihove trgovine, zbog kojih su, primjera radi, pred Drugi svjetski rat države poput Austrije i Poljske doveli u velike probleme. Štaviše u nastavku svog teksta, koji je naveden u članku pod nazivom “Trgovačko poslovanje i privređivanje u svjetlu islamskih propisa”, Busuladžić jednako kritikuje i muslimane zbog iste stvari zbog koje je kritikovao i Jevreje. On navodi: “(…)Nepoštene trgovine muslimana kojom je najviše bilo pogođeno protjerano stanovništvo iz Istočne Bosne koje ‘nema ni za kukuruznog kruha…”. Ipak, sasvim je nekorektno o takvim navodima pisati u vrijeme rata, kada se narod bori za svoj opstanak na bilo koji način, ali kada uzmemo u obzir da je precizno proučio stanje cijena i trgovačkog haosa, može se reći da Busuladžić ne samo da nije bio antisemita nego da je dao tačnu sliku neprihvatljivog trgovanja u Sarajevu tokom Drugog svjetskog rata, optužujući za pogubne trgovinske mjere i Jevreje i muslimane.

U članku dalje navodi: “Naša muslimanska i nemuslimanska čaršija nije ni izdaleka ona čaršija od prije deset godina. (…) Veliki, ako ne i najveći dio trgovaca, udario je na krijumčarenje, nabijanje cijena, dao se na sakrivanje robe, iskorišćava konjunkturu, odao se krivom mjerenju, krivoj zakletvi, prevari, podvaljivanju i uopće nesolidnom poslovanju”. I u ovom dijelu se vidilo da Busuladžić jasno govori o načinu trgovine, a što je i u spornom “citatu” jasno naveo. Meta njegove kritike su ponovo i muslimani koji su “izdali islamske principe poštenog trgovanja”. Sigurno je da na osnovu ovakvog pisanja ne možemo tvrditi da je Busuladžić bio fašista i antisemit, već baš suprotno – bio je antifašista. U jednom dijelu, iz teksta pod nazivom “Paradoksi u svijetu”, on kritikuje i fašizam i naziva ga ekstremizmom: “Da bi se izbjegle katastrofe i stvorio novi poredak, države su pribjegle raznim ekstremnim ideologijama kao što su komunizam, fašizam, nacionalsocijalizam”. Također u istom tekstu, dalje navodi: “Klasna borba, rasna superiornost i država su proglašeni novim religijama. (…)Mislilo se da će isključivo privredno – ekonomskim reformama stvoriti novi poredak. Tu i leži zabluda, neuspjeh svih tih ideologija”. Da je Busuladžić samo bio protivnik svih totalitarističkih režima (fašizma, nacizma i komunizma), dakle antifašista i antikomunista, svjedoči i jedan kratak citat iz njegovog teksta “Islam i socijalizam” u kojem navodi: “(…)komunizam i antipod mu fašizam ne zadovoljavaju”. On u svojim tekstovima jasno poziva da narod pronađe novi put, suprotan fašizmu: “Fašizmi, da bi opčarali gomile i prikrili nutarnje vrenje i nezadovoljstvo, bacili su se u ratne pustolovine i avanture. Dakle, treba poći novim putevima” – iz teksta pod nazivom “Paradoksi u svijetu”. Busuladžić je svijet samo posmatrao kroz optiku islama, tako da u tekstu pod nazivom “Islam prema marksističko – komunističkoj doktrini” navodi: “U pitanju demokracije islam se razilazi s marksizmom. Dok komunizam teži za diktaturom proleterijata, islam je demokratski i jednako gleda sve ljude i isključuje svaku klasnu i rasnu razliku. U pitanju univerzalnosti dodiruju se, jer islam kao i marksizam zabacuje fašističko – rasistička shvatanja i nacionalni šovinizam”. Još jedan dokaz da je bio protivnik totalitarističkog uređenja leži i u njegovom tekstu pod nazivom “Dužnosti islamskih nauka” u kojem kaže: “Mi smo u gornjim izlaganjima istakli da je islam prirodni protivnik i komunizma i fašističkog shvatanja. Da bi se uklonila svaka propaganda, dolazila ona slijeva ili zdesna, muslimani prije svega treba da se orijentiraju isključivo prema islamu i jačaju svoje duhovne veze. Prvi sveislamski kongres koji bude zasjedao trebao bi da se pozabavi pitanjem strane propagande u islamskim zemljama i iznađe metode kako da se spriječi svaki komunističko – fašistički utjecaj među muslimanima”.


Ipak i pored svih dokaza danas se vješto nastoji Busuladžića etiketirati kao velikog fana fašizma i nacizma. Paradoksalno je da su prilikom partizanskog ulaska u Sarajevu i početkom komunističkih represalija Busuladžića teretili isključivo za njegovo pisanje o komunizmu i o stanju muslimana u Rusiji, odnosno za njegovog stav po tom pitanju u knjizi “Muslimani u Sovjetskoj Rusiji”, zbog koje će u konačnici biti i ubijen. Još je paradoksalnije da su Busuladžićeve knjige komunisti kasnije koristili kao materijale protiv Sovjetskog saveza, nakon raskola između Sovjetskog Saveza i Jugoslavije 1948. godine. No da apsurd bude potpun, nakon sukoba Tita sa Staljinom 1948. godine Mustafa Busuladžić je rehabilitiran.

Komentari