Početna Zanimljivosti Najznamenitija bosanskoheregovačka legenda – priča o Safikadi, najljepšoj Bosanki i njezinoj neostvarenoj...

Najznamenitija bosanskoheregovačka legenda – priča o Safikadi, najljepšoj Bosanki i njezinoj neostvarenoj ljubavi

0
PODIJELI

Bosanskohercegovačka narodna kultura obiluje legendama koje pripovijedaju o tragičnim ljubavima koje su spriječile rat i bolest, o ljubavima koje nisu uspjele zbog socijalnih razlika ili religioznih. Moglo bi se reći da su ovakve legende uvijek istinite jer pripovijedaju tipičnu sudbinu, iz razloga što su prošla ali i današnja vremena isprepletena nesretnim ljubavima.

Prema mnogim mišljenjima najljepša bosanska legenda je ona o “najljepšoj Bosanki”, djevojci iz Banja Luke po imenu Safikada ili Safikaduna. Postoji nekoliko verzija ove priče, a jedna kaže da je mlada ljepotica bila zaljubljena u vojnika koji je služio u tvrđavi Kastel. Ljubav je bila obostrana, ali ga je njegova vojna služba odvela na daleki front gdje je poginuo. Kada su to javili Safikadi ona je iz djevojačke sehare izvadila svoje svadbeno ruho i tako odjevena se uputila prema tvrđavi Kastel, sačekala da se upali fitilj topa koji je svaki dan označavao vrijeme Podne namaza, zagrlila top misleći na svog dragog, nakon čega ju je topovsko đule raznijelo. Prema tumačenju, otišla je u svadbenom ruhu da se nađu i vječno ostanu zajdno, pokazujući time neviđenu hrabrost braneći svoju ljubav i vjeru da ljubav kao univerzalna vrijednost može biti jača od svih prepreka ovoga svijeta. Safikada je sahranjena u haremu Ferhadija džamije, dok druga verzija kaže da je sahranjena nadomak mjesta na kojem je umrla. Mnogo godina poslije praksa je bila da na tom mjestu zaljubljeni parovi pale svijeće i ostavljaju cvijeće te ceduljice na kojima su bile ispisane ljubavne želje, nadajući se da će im hrabra Safikada pomoći u njihovom ostvarenju.


Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu džamija Ferhadija kao i Safikadino turbe su uništeni. Danas je ostao mezar, na uglu ulice koja od Ferhadije vodi prema tvrđavi Kastel. Današnja historiografija pokušava odgonetnuti da li je Safikada bila turska djevojka zaljubljena u vojnika vezirske ordije ili je bila kćerka ugledne banjalučke porodice zaljubljena u austrougarskog vojnika pa su njezini roditelji bili protiv te ljubavi. Prema određenim verzijama, Safikadin izabranik nije poginuo ni na kakvom dalekom frontu, nego je otišao za njom u vječnost, tj. izvršio samoubistvo kada je saznao da je njegova draga izabrala smrt kao svoj odgovor na roditeljsku zabranu njihove ljubavi. Postoji još i verzija da je možda bila unuka Ferhat paše Sokolovića ili kćerka Hadži Kejze Kahrimanovića. Na osnovu svega možemo zaključiti da je živjela ili krajem XVI stoljeća ili možda u XVIII ili krajem XIX stoljeća. U svakom slučaju pravu istinu je teško otkriti. Naime, pri rekonstrukciji pravog ili navodnog Safikadinog mezarja 1987. godine utvrđeno je “da na dubini od jednog metra, ispod donje ivice spomen groba, postoji ljudski kostur položen u smijeru zapad – istok. Prema strukturi kamena, upotrebi klamfi i obradi, kao i monumentalnosti nadgrobne ploče, grob se može smjestiti u kraj XVI stoljeća”, kako je naveo u izvještaju arheolog Boris Graljuka. Također, nemoguće je utvrditi i da li je u pitanju kostur Safikade ili neke druge djevojke. Jedino što preostaje je usmena tradicija koja svjedoči da je Safikada postojala – bila je prelijepa djevojka, hrabra, zaljubljena sa ogromnim povjerenjem u moć ljubavi.

Komentari