Početna Zanimljivosti Odjeća u vrijeme srednjovjekovne Bosne – Kako su se oblačili društveni slojevi...

Odjeća u vrijeme srednjovjekovne Bosne – Kako su se oblačili društveni slojevi bosanskog stanovništva

1
PODIJELI

Najvažnija tekstilna sirovina u vrijeme srednjovjekovne Bosne je bila vuna. Bosanska vuna (lana di Bosna) je bila toliko kvalitetna da su njezini kupci bili brojni srednjovjekovni trgovci iz inostranstva. Pored vune koristila se, znatno manje, koža i krzno, te djelimično kostrijet, svila i pamuk. Kao dekorativni motivi uglavnom su se koristili predmeti od zlata i srebra, koji su se uvozili pretežno iz Dubrovnika i Italije.

Na osnovu pronađene nošnje koja je korištena na selu, možemo zaključiti da su se odjevni predmeti uglavnom izrađivali kod kuće. Ipak, poslove teže izrade vršili su seoski majstori koji su se nazivali šavci ili svitari. Na dvorovima, a kasnije u gradovima i varošima, postojali su specijalizirani krojački majstori koji su za takve poslove bili obilno nagrađivani.

Kada je riječ o nošnji vladara, uobičajna kapa na glavi bila je kruna. Na novcima bana Stjepana II Kotromanića i kralja Tvrtka I Kotromanića prepoznajemo neke vrste kapa. Također, na osnovu nekih drugih prikaza možemo ustanoviti da su vladari nosili dugačke haljine, stegnute pojasom i bogato ukrašene širokim trakama. Plašt je bio posebna karakteristika vladarske nošnje, a predstavljao je simbol vladarskog dostojanstva. Krupni feudalci su bili pod jakim utjecajem zapada, dok su širi slojevi plemstva ostali vjerni narodnoj tradiciji. U pisanim izvorima navedeno je nekoliko vrsta plemićkog odijela koje se nosilo zimi, na putu ili u svečanim prilikama. To su: plašt (ogrtač od grubog domaćeg sukna), kontuš (vrsta dugog zimskog kaputa) i šuba (vrsta široke i duge haljine, kratkih a širokih rukava). Gornji dio muške odjeće koji se stalno nosio kod kuće se nazivao svita. Na osnovu predstava sa stećaka svita je zapravo bila haljina čiji je jedan tip dosezao do koljena ili nešto niže i stegnut je pojasom. Susreće se naročito po istočnoj i srednjoj Hercegovini i u velikoj mjeri podsjeća na svilenu haljinu u svečanoj nošnji Crne Gore i istočne Hercegovine. U ostalim dijelovima tadašnje Bosne bila je znatno kraća i ne seže dalje od pasa. O dijelu odjeće koji je pokrivao donji dio tijela nemamo značajnih podataka.

Odijelo stanovnika bosanskih gradova i varoši krajem XIV i u XV stoljeću također nije pobliže poznato. Vjerovatno da u to doba i nije postojao neki poseban tip nošnje. Svi oni socijalni slojevi društva koji su učestvovali u izgradnji gradova i varoši donosili su sa sobom svoju odjeću, koja se vjerovatno izrađivala u kućnim radionicama, tako da se u gradovima mogao vidjeti širok i raznovrstan stil nošnje.

Odijelo pripadnika Crkve bosanske vidljivo je na svega nekoliko likovnih predstava ali ni to nije dovoljno da se da cjelovita slika o izgledu. O ženskoj vladarskoj nošnji ima još manje podataka. Portret jedne bosanske kraljice isklesan je na sudačkoj stolici kod Konjica. Kraljica je na glavi imala bosansku krunu sa ljiljanima, a odjevena je u bogatu plisiranu haljinu, koja je uz donji rub ukrašena širokom trakom. Na nadgrobnom spomeniku u Rimu kraljica Katarina ima krunu, koja se prema vrhu širi, a donjim rubom joj teče traka sa nizom ukrasnih zrnaca bisera. Ispod krune vidljiva je marama koja pada po vratu i ramenima. Na vratu su prepoznatljive dvije ogrlice. Kraljica je ogrnuta dugačkim plastom ispod kojeg se vidi duga i naborana haljina. Seoski sloj ženskog stanovništva nosio je dugačke haljine bez pasa i dugački tip ali stegnut pojasom.