Početna Zanimljivosti Operacija “Grmeč 94” – munjevit prodor 5. korpusa ARBiH u najtežim ratnim...

Operacija “Grmeč 94” – munjevit prodor 5. korpusa ARBiH u najtežim ratnim prilikama

0
PODIJELI

Ofanzive 3. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine prema Tesliću i Doboju odnosno 7. korpusa prema Donjem Vakufu i Mrkonjić Gradu u drugoj polovini 1994. godine primorale su snage Vojske Republike Srpske da dio snaga sa Bihaćkog ratišta prebace prema ugroženim teritorijama. Ovakav poduhvat ocijenjen je u Komandi 5. korpusa ARBiH kao povoljan za pokretanje operacije većih razmjera. Plan je bio odbaciti neprijatelje dubinom, od desne obale rijeke Une, osloboditi dijelove Grmeča odakle je artiljerijom svakodnevno granatiran Bihać, kao i eliminacija artiljerijskih utvrda odakle su granatirani Cazin i Bosanska Krupa. U skladu sa planom realizacije izvršena je priprema pod kodnim nazivom “Grmeč 94”. Komanda korpusa na čelu sa generalom Atifom Dudakovićem 23. oktobra 1994. godine izdaje zapovijed za napad, koji je trebao uslijediti sutradan 24. oktobra.

U 12:00 otpočinje prva ofanziva 5. korpusa u toku rata koja je za cilj imala odbaciti neprijateljske snage što dalje od dometa artiljerijskog oruđa koje je gađalo Bihać. Jedinice iz sastav pet brigada ojačane izviđačima i tenkovskom četom kreću u opšti napad na frontu: Lohovska brda – Pritočki i Zaloški grabež – Grmuša. Jedinice 2. Krajiškog korpusa VRS koje su branile napadnute položaje već su se u prvoj fazi napada našle u nezavidnom položaju. Pripadnici 17. ključke brigade VRS su u rejonu Mala Zečica stavljene u poluokruženje poslije čega su razbijeni uz velike gubitke. Obzirom da su se snage brigade nalazile na Kupreškom ratištu u borbi sa 7. korpusom ARBiH, pojačanje nije bilo moguće poslati tako da su snage 5. korpusa sa lahkoćom razbile 17. ključku brigadu VRS. Prvi veliki uspjeg ostvaren je već sutradan 25. oktobra kada su jedincie 502. brigade oslobodile kasarnu Grabež, odakle je 30 mjeseci granatiran Bihać. Već u prva 24 sata operacije oslobođeno je 60 km2 teritorije. Lahkoća izvođenja operacije iznenadila je i samog komandanta 5. korpusa ARBiH Atifa Dudakovića koji je naredio izvođenje borbenih zadataka sa ubraznijim tempom. Koliko je situacija bila napeta kod srpske strane svjedoči izvještaj da je u noći 25/26. oktobar došlo do evakuacije stanovništva iz sela Pritoka, Ripač, Lohovo, Hrgar i Gorjevac. Izvlačenje civilnog stanovništva iskoristila je 15. bihaćka brigada VRS koja je napustila položaje južno od Bihaća i prešla na okupirani teritorije Hrvatske. Snage 5. korpusa su duž cijelog fronta od Lahovinskih brda kod Bihaća do Bosanske Krupe ostvarile neočekivano uspješne rezultate, razbivši sve linije odbrane VRS na zacrtanom frontu. Srpska strana je pored nedostatka ljudstva imala problem i sa nedostatkom pogonskog goriva zbog čega je bila uskraćena za upotrebu borbene tehnike, a posebno oklopnih sredstava.

U ranim jutarnjim satima 26. oktobra 1994. godine otpočela je druga faza operacije “Grmeč 94”. Do kraja dana oslobođena su mjesta Grmuša, Krivodo, Veliki i Mali Radić, Javornjača, Velebit, Gorjevac, Dubrovsko, Ripač, Račić, Lahovo, Golubić i Pritoka dok su snage HVO oslobodile Miloševac. Ovim poduhvatom oslobođeno je dodatnih 90 km2 teritorije, što je u konačnici značilo da je već u prva tri dana operacije oslobođeno 150 km2 teritorije. Munjeviti prodor koštao je snage 5. korpusa 6 poginulih boraca a zarobljena su 3 tenka, 3 tansportera, 7 PAT-ova, 10 topova i 22 minobacača uz brojno drugo sitno naoružanje i prijevozna vozila. Prilikom povlačenja srpska strana je uništila skladište naoružana u rejonu Račića. U cilju zaustavljanja ofanzive 5. korpusa ARBiH, VRS 27. oktobra iz pravca Sanskog Mosta dolazi pojačanje od oko 250 boraca. Ovo pojačanje bilo je nedovoljno da se ojačaju linije koje je branila 6. sanska, 11. krupska i 1. novigradska brigada VRS, tako da su jedinice 502. brigade istog dana oslobodile sela Dubovsko i Lipu, stvarajući time uvjete za oslobođenje Kulen Vakufa. Do kraja dana oslobođena su i mjesta Ćukove i Kućište na Lipi, dok su snage HVO nastavile napredovanje od sela Miloševac. Tim činom ukupno oslobođena teritorija se povećala na 230 km2.

Žestoke borbe nastavljene su i 28. oktobra na svim pravcima. Linija odbrane VRS na pravcu: Mali Radić – Velika Glavica – Orašje – Potok – Brda razbijena je već u podnevnim satima, poslije čega su pripadnici srpske vojske bili primorani da se povuku u dubinu teritorije. Najveći uspjeh dosadašnjeg dijela operacije ostvaruju snge 501. brigade ARBiH koje ulaze u Kulen Vakuf, predhodno oslobodivši naselje Orašac i Rajinovac. Jedinice 5. korpusa imale su jednakog uspjeha i na drugom dijelu ratišta, gdje su snage 503. brigade zauzele širi rejon Velikog i Malog Radića. Slobodna teritorija je time uvećana za dodatnih 80 km2. Poslije pet dana operacije, 29. oktobra, snage 5. korpusa koje su napadala ne bosanskokrupskom dijelu ratišta konačno su ostvarile uspjeh primoravši neprijatelja da povuče svoje snage na novu liniju obrane od Vranjske do Podoblja. Nastavljeno je napredovanje prema podgrmečkim selima a naročito prema Vučjaku uz novih 40 km2 oslobođene teritorije. Jedinice 503. brigade ARBiH 30. oktobra izvode napad na liniju od Mosurske poljane do Podgradine, ali bez većeg uspjeha. Istog dana i jedinice 502. brigade izvode napad i oslobađaju selo Mandiće, ali zbog jakog otpora VRS daljni napad je obustavljen što je rezultiralo srpskim kontranapadom i vraćanjem sela. Uz jačinu od oko 500 vojnika VRS izvodi kontranapad u pravcu Kulen Vakufa.

Bužimska 505. brigada u toku operacije imala je zadatak da forsira rijeku Unu u rejonu Bosanske Otoke i da produži pravcem Srednji i Gornji Bušević – Arapuša. Ipak, njezine snage nisu bile dovoljno brojne da savladaju prostor Bosanske Krupe i natjeraju u bijeg srpsku vojsku prema Arapuši. S toga je odlučeno da brigada forsira rijeku Unu u rejonu Hodžinac – Glavica, ali bez uspjeha. Sutradan je izvršen novi, uspješan, pokušaj forsiranja rijeke Une kod Kolajevca i Ostrožice prilikom čega je uništeno istureno komandno mjesto u rejonu Orasi sa 7 oficira. Desantne jedinice produžile su napad i brzo zaposjele zaseok Mustelji. Ipak, konačan uspjeh je izostao zbog loše koordinacija sa ostalim jedinicama 5. korpusa ARBiH, pa je u konačnici pokušaj ulaska u Bosansku Krupu ostao neizvršen. Samim time i konačni domet ofanzive “Grmeč 94” je ostao samo do Kulen Vakufa.

Srpska kontraofanziva “Štit 94”

 

Od sedmog dana ofanzive “Grmeč 94” srpska strana je počela da konsoliduje svoje snage i vrši sve učestalije tenkovsko – artiljerijske napade na jedinice 5. korpusa ARBiH. Komanda je u narednim danima očekivala žestoku kontraofanzivu VRS ali i Vojske Republike Srpske Krajine koja je grupisala svoje snage duž hrvatske granice. Snage 5. korpusa koje su dejstvovale na pravcima: Orašac – Ćukovi – Dubovsko i Teočak – Lipa su u noći sa 4/5. novembar 1994. godine prešle na nekim pravcima u aktivnu, a negdje i u odsudnu odbranu. U konačnici snage 5. korpusa su sa 11. novembrom 1994. godine prešle u defanzivu i na krupskom ratištu, čime je zvanično obustavljena operacija “Grmeč 94”. Ofanzivne operacije znatno su proširile zonu odgovornosti 5. korpusa što je zahtjevalo dodatne snage za odbranu koje 5. korpus nije mogao obezbijediti. Ocijenivši da su stvorene odlične mogućnosti za kontraofanzivu Vrhovni savjet odbrane Republike Srpske predaje zadatak generalu Manojlu Milovanoviću da izvede operaciju pod kodnim imenom “Štit 94” u cilju vraćanja izgubljenih teritorija. Do 20. novembra snage VRS su uspjele vratiti južne dijelove oslobođene teritorije uključujući i Kulen Vakuf i pokrenuti žestoku novu ofanzivu na sam grad Bihać.