Početna Zanimljivosti Pokušaj kralja Stjepana Tomaša da organizuje križarski pohod protiv Osmanlija 1457. godine

Pokušaj kralja Stjepana Tomaša da organizuje križarski pohod protiv Osmanlija 1457. godine

0
PODIJELI

Zauzimanjem Carigrada 1453. godine Osmansko carstvo se konačno učvrstilo kao evropska velesila i kao opasan protivnik zapadne Evrope, a samim tim i Kraljevine Bosne. Bosanski kralj Stjepan Tomaš se pribojavao Osmanlija te je svakodnevno očekivao da će osmanski sultan srušiti njegovo kraljevstvo. Pokušavši na sve načine spasiti kraljevstvo Tomaš je pristao na plaćanje novčanog danka osmanskom sultanu Mehmedu II. Tako je u proljeće 1456. godine za pripreme ratne operacije protiv Beograda sultan od Tomaša tražio 10 000 ljudi sa namirnicama, od hercega 8 000, te od Pavlovića koji su držali istočnu Bosnu 4 000. Pored toga, sultan je od Tomaša tražio i četiri njegova utvrđena grada. Ipak, sve trojica su odbila da mu udovolje.


Tomaševi izaslanici, hvarski biskup Toma i Nikola Testa, su se u junu 1456. godine uputili u Veneciju kako bi sklopili prijateljstvo sa državnom koja je uvijek imala promjenjive odnose sa Kraljevinom Bosnom. Tomaš se nadao da će se zajedno “oduprijeti opakoj želji najokrutnijeg tiranina – turskog cara koji mu silom namjerava oteti kraljevstvo”. Sve do tada se sultan zadovoljavao velikim novčanim svotama koje mu je Tomaš redovno slao. Ipak, sultan je ovaj put tražio više, na što Tomaš nije mogao pristati. Traženje četiri utvrđena grada na bosanskoj granici bosanski velikaši su shvatili kao potez osmanskog sultana kojim bi nastojao lakše zauzeti ostatke Kraljevine Bosne. Jedan od tih gradova – Bistrički kod Livna, bio je udaljen samo dan hoda od Trogira, Splita i Šibenika, a isto toliko i od Zadra. S toga je Tomaševa delegacija od Venecije tražila nešto naoružanja kako bi se mogli odbraniti, a istovremeno da upozori kako će u slučaju predaje tih gradova osmanska vojska biti nadomak važnih centara Venecije. Venecija je odgovorila da Tomaš može o svom trošku unajmiti 100 strijelaca i zadržati ih u službi koliko mu bude potrebno, te ukoliko bude primoran napustiti Kraljevinu Bosnu, Venecija će ga primiti sa svim dobrima o svom trošku.

Osmanski konačni napad na Beograd, koji se desio 22. i 23. jula 1456. godine završio je porazom osmanske vojske. Nakon osmanskog poraza Tomaš se držao pasivno, ali ga je on ohrabrio u tolikoj mjeri da se odlučio pridružiti kršćanskoj koaliciji protiv Osmanlija. Međutim, poraz nije onesposobio moć osmanske vojske niti eliminirao njezinu opasnost za Bosnu. Već 3. februara 1457. godine mletački tajnik Petar Tomazi piše u Budim kako se u Bosni nalazi veliki broj osmanskih majstora koji na Savi grade lađe. Također, i Dubrovčani 5. februara 1457. godine pišu hercegu da su primorani obustaviti slanje svojih trgovaca kroz Bosnu “jer ona vrvi od turskih vojnika”. U aprilu Tomazi piše u Budim da su dva izaslanika donijela vijest o širim osmanskim pripremama, o vojnicima koji pristižu i koji će preko Beograda i Bosne napasti Ugarsku. U Budim je stigao i Tomašev izaslanik koji je izvijestio da sultan traži izvjesne bosanske gradove. Ipak od razjedinjene Ugarske, u kojoj je nakon Hunjadijeve smrti izbio građanski rat, se nije moglo puno očekivati. Slabo stanje u Ugarskoj navelo je određene krugove “da Bosnu učine centrom križarskog pohoda protiv Osmanlija a kralja njegovom vođom”, iako za to nije bilo osnove u realnoj snazi.

Upoznat sa Tomaševim ratnim pripremama protiv Osmanlija, papa ga poziva da ustraje, a svome izaslaniku Carvajalu naređuje da mu preda zastavu Svete Stolice, kojom će Tomaš zapravo biti lider kršćanske koalicije. Na sastanku sa Carvajalom i mletačkim izaslanikom u Ugarskoj, Tomaš ostaje pri tome da će prekinuti vazalni odnos prema sultanu i zaratiti protiv njega. Svakako da je ova odluka bila i privatne prirode, iz razloga što je sultan od Tomaša za četiri godine izvukao preko 160 000 dukata, što je znatno narušilo ekonomsku moć Kraljevine Bosne. Ipak, za ozbiljniju vojnu akciju mu je nedostajalo snage. Papa se starao da Tomašu nađe sredstva i saveznike, te u julu 1457. godine traži od venecijanskog dužda da se pridruži križarskoj akciji. Međutim, Venecija je zbog unutrašnjih problema izjavila da ne može podržati kralja Tomaša, ali da mu u slučaju velike ugroženosti može naći sigurno sklonište na svom teritoriju. Papa nije odustajao pa je u oktobru 1457. godine ponovo pokušao okupiti evropske vladare kako bi sa njima postigao dogovor o predstojećem ratu protiv Osmanlija, iako se već vidjelo da od toga neće biti ništa. Svi njegovi napori ostali su bez rezultata. Time je volja kralja Tomaša ostala bez ikakvog značaja. Sa svojim neznatnim snagama on se nije usudio provocirati sultana. Jedan od razloga je bio i izvještaj dračkom franjevcu Nikoli Barbuciju iz maja 1456. godine u kojem je stajalo da veći dio Kraljevine Bosne više voli Osmanlije nego kršćane.

Komentari