PODIJELI

Nakon 1300 dana potpuno opsade Cazinske krajine, 5. korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine u septembru 1995. godine kreće munjevito u oslobodilačku operaciju i u svega par dana oslobađa Bosanski Petrovac, Ključ i Bosansku Krupu. Na tom putu ih je predvodio divizijski general Atif Dudaković. Tih septembarskih dana među brojnim novinarima iz cijelog svijeta, našla se i ekipa lista “Oslobođenje” na čelu sa novinarkom Semrom Saračević, koja bilježi niz interesantnih podataka iz jednog borbenog dana 5. korpusa ARBiH.


General Dudaković, koji je nakon sedmodnevnog neprekidnog napredovanja jedinica 5. korpusa nakratko svraća u bihaćku Komandu, da bi se nakon samo par sati uputio na prvu liniju fronta, oko Sanskog Mosta. Prolazeći kroz sela na liniji Orijani – Ripač jasno su vidljivi ostaci zapaljenih kuća, tragovi borbi i granatiranja. Na cesti prema Bosanskom Petrovcu, opet, ostaci mrtve stoke i konjskih kola, vjerovatno ostavljeni u panici. Prolazeći kroz Medeno Polje, zabilježeni su novi tragovi borbe te kuće iznad kojih se još uvijek uzdizao dim. Prilikom ulaska u Bosanski Petrovac, kod policijske stanice ekipa zatiče veliko skladište raznoraznog naoružanja: tenkovi, haubice, samohotke, PAM-ovi i PAT-ovi. Među njima i tenk M-84, koji je zarobljen tokom velike srpske ofanzive “Spržena zemlja” u julu 1995. godine. Na pitanje kako se osjeća kada korpus pod njegovom komandom posjeduje toliku količinu teškog naoružanja, general Dudaković, odgovara: “Možete zamisliti, u početku sam doslovno sanjao samo dva ovakva primjerka”. Nakon što je Bosanski Petrovac oslobođen u gradu je zatečeno samo 25 Bošnjaka i Hrvata. Svi ostali su protjerani na početku rata. Svjedoče da su uglavnom bili tjerani da rade teške fizičke poslove. Prilikom oslobođenja gotovo cjelokupno srpsko stanovništvo se iselilo, tako da je zatečen ogroman broj praznih stanova koji su čekali svoje nove stanare. Na ulicama se zatiče i ogroman broj vojne policije koja kontroliše civilnu vlast u gradu. Prilikom izlaska iz Bosanskog Petrovca kreće se prema Grmeču. Na svakom koraku mnoštvo razbacanih kućanskih aparata, koji su vjerovatno bili preteški pa su ostavljen prilikom povlačenja civila. Na putu prema Grmeču u jednoj provaliji zatiču shrvanu haubicu, nakon čega Dudaković vojnicima naređuje da “izvuku vrijedan komad naoružanja”. Prilikom pokreta nailazi se i na prvi punkt. Pred njim borci 506. brigade iz Velike Kladuše. Većina njih je danima u šumi, čisti teren i osigurava pozadinu napredovanja. Tih septembarskih dana je bilo naročito hladno. Na pitanje novinara, “Da li je hladno?”, jedan plavokosi borac 5. korpusa odgovara sa osmijehom: “Ne! Mi smo sila nebeska, Peti korpus Armije BiH”. Na prilazima Sanskom Mostu veliki broj pripadnika 5. korpusa iz svih dijelova Bosanske krajine, kreću u borbu sa srpskom vojskom. Na obroncima Grmeča zatiču nekoliko ostavljenih tenkova i haubica, dobro kamufliranih kako bi ih pripadnici ARBiH teže pronašli. Gotovo je sve ispravno, te general Dudaković naređuje da budu dopremljeni u Komandu 5. korpusa. Tokom septembarskih dana 1995. godine sa Grmeča je izvučeno oko 50 komada artiljerijskog naoružanja svih kalibara, čime je u potpunosti naoružan artiljerijski puk 5. korpusa. General Dudaković cijelim putem naređuje strogu pažnju, zbog niza neeksplodiranih granata velikog kalibra koje se nalaze uz cestu. Nakon nekoliko sati putovanja, stiže se na područje Korčanice, nedaleko od Sanskog Mosta. U daljini se čuju borbe. General Dudaković se zaustavlja sa svojim komandnim vozilom i na livadu prostire topografsku kartu, kako bi izdao plan za budući tok borbi. General Dudaković u jednom trenutku, pokazujući prema drveću, reporteru govori: “Tamo je Sanski Most, tamo je naš cilj”. U večernjim satima odjekuje niz detonacija, bojno polje je sve bliže. U blizini komandnog vozila pojavi se jedna djevojka u vojničkoj uniformi, Samira iz okolice Bužima. “Moja je obaveza pomoći ranjeniku. Ovdje sam potrebna, i ne plašim se”, odgovara. Na pitanje jednog novinara “Oslobođenja”, kako je zanočiti u šumama Grmeča, borci 5. korpusa, odgovaraju: “Sada kada su slobodne, naški, lijepo”. General Dudaković pronalazi vremena za svakog od njih i srdačno ih pozdravlja. Kolona se zatim upućuje prema Ključu. “Vidite li ovo, vidite li ove borce, ovo je pravo čudo”, komentira Dudaković prilikom pokreta. Borci, pak, odlaze prema Sanskom Mostu. Organizacija 5. korpusa je na strogo profesionalnom nivou. Sa padanjem mraka raspoređuje se vojna policija, nekoliko grupica kontroliše oslobođeni prostor, kamioni konstantno dovlače municiju, vojska se popunjava novim, pridošlim, borcima. Gotovo je sve spremno za nove borbene zadatke. Na putu prema Ključu, reporteri se rastaju od komandne kolone. General Dudaković odlazi u nove borbene zadatke, u zadatka oslobođenja Sanskog Mosta u koji će njegovi heroji pobjedonosno ući 10. oktobra 1995. godine.

Komentari