Početna Zanimljivosti Priča o Muji Šahmanu – Čovjek koji je spriječio novi masakr nad...

Priča o Muji Šahmanu – Čovjek koji je spriječio novi masakr nad Bošnjacima Viteza 1993. godine

0
PODIJELI

Kada je riječ o smrtima povezanim s posljednjim ratom u bivšoj Jugoslaviji i o nepravedno osuđenim ljudima, na sebi svojstven način najupečatljivijom se čini smrt Muje Šahmana, rođenog 7. februara 1966. godine u Vlasinju kod Mrkonjić Grada. Za njegovo ubistvo još niko nije ni optužen. Mujo je sa svojom porodicom živio u Švicarskoj. Početkom aprila 1993. godine, u Bosnu je dovezao humanitarnu pomoć. Negdje kod Jajca, pripadnici HVO-a zarobili su ga i zatočili u logor OŠ “Dubravica” kod Viteza.

Dva dana nakon masakra nad Bošnjacima sela Ahmići, 18. aprila 1993. godine, u popodnevnim satima pripadnici HVO-a vezali su ruke Muju Šahmana lisicama za volan velike cisterne napunjene sa tri tone eksploziva i naredili da je odveze u Stari Vitez, u mali dio grada koji je bio pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine. Prečnik te teritorije nije bio viši od 500 metara zračne linije. Cisterna sa eksplozivom trebala je, prema projekcijama, potpuno raznijeti taj dio grada oko Ahmedagine džamije u kojem je, osim pripadnika ARBiH, bio i mnogo civila, nakon čega bi pripadnici HVO-a izvršili pješadijski napad i potpuno pokorili taj dio teritorije. Pripadnici HVO-a namjeravali su cisternu aktivirati kada Mujo dođe na zacrtano mjesto. Međutim, prema svjedočenjima očevidaca, Mujo je u jednom trenutku naglo dodao gas i brzo se našao na samom izlazu iz teritorije koju je kontrolisala ARBiH. Cisterna je tu i eksplodirala. Tom prilikom je poginulo šest civila uključujući i vozača Muju Šahmana, ranjeno je pedesetak, a gotovo pola istočnog dijela Starog Viteza je uništeno. Pripadnici ARBiH koji su imali punkt na samom ulazu u Stari Vitez su ga pokušali likvidirati pucnjevima iz automatskih pušaka ali nisu uspjeli. Prema svjedočenjima pripadnika ARBiH Mujo je na sebi imao pancir i šljem, i cijelo vrijeme je pokušavao nešto reći ali ga oni nisu razumili. Mediji su tvrdili da se Mujo sam prijavio da vozi cisternu jer mu je navodno prijećeno da će mu pobiti zatočenu porodicu. Nekoliko sati nakon eksplozije u Stari Vitez ulaze pripadnici UNPROFOR-a. U narednih pet dana trajalo je čišćenje terena i izvlačenje zatrpanih tijela. Svi povrijeđeni su odvezeni u bolnicu u Travnik, a stradali su sahranjeni na mjesnom mezarju. Mujina porodica nije bila u logoru. Prema svim opisima toga događaja, Mujo je bio svjestan da ide u sigurnu smrt. Nije bilo ni suda ni porote, a sve se dogodilo u svega par minuta. Presudili su mu nepoznati pripadnici HVO-a.