Početna Zanimljivosti Rimsko autonomno naselje kod današnje Rogatice

Rimsko autonomno naselje kod današnje Rogatice

0
PODIJELI

Veoma važno rimsko naselje urbanog karaktera nalazilo se kod današnje Rogatice, kod pitome kotline rijeke Rakitnice. I u predrimsko doba Rogatica je bila sjedište jedne važne ilirske župe. Od naprednih rimskih gradova na Drini (Domavia), odvajala ju je dolina rijeke Bosne, Ilidža, Romanija i planina Devetak i Javor. U rimsko doba ovaj prostor će prerasti u samoupravni teritorij sa centrom u Rogatici. Oblast se na sjeverozapadu oslanjala na Romaniju, gdje joj je, vjerovatno, pripadala i teritorija između Romanije i doline Drinjače na sjeveru, što je u to vrijeme bila i granica rimske provincije Dalmacije. U vrijeme Batonovog ustanka (6 – 9. godine) ovo mjesto je pripadalo desitijatskom plemenskom savezu.

Cijelo područje Romanije bilo je u rimsko doba slabije naseljeno. Na Glasincu, i na širem području Romanije, rijetku su nalazi rimske vlasti. Susrećemo tek po nekoliko primjeraka noževa, pinceta, ključeva, stilusa, spatula, dlijeta, strijelica, fibula, keramike novca, stakla i opeke. Ipak, sudeći po navedenim nalazima život na Romaniji nikada nije zamro u potpunosti. Ovaj prostor je bio prekriven pašnjacima i kvalitetnom šumom, pa je pretpostavka da je ono izdvojeno kao posebna fiskalna teritorija, koja je najvjerovatnije pripadala administrativnim centrima u Rogatici i Domaviji. Preko Romanije je išao i magistralni put koji je dolinu Bosne povezivao sa rudarskim distriktima na Drini i većim gradovima na jugu. Na tu cestu se oslanjala i antička Rogatica. U predrimsko doba nosioc kulture na ovom prostoru je bilo ilirsko pleme Autarijati, koje je nakon seobe u Dardaniju napravilo kulturni vakum, koji je trajao sve do rimskog vremena, kada je rimska varošica u Rogatici doživjela procvat (II stoljeće). Ako bi se uzelo da su Autarijati bili nosioci kulture na ovom prostoru, onda su se Desitijati u rogatičku kotlinu naselili naknadno.

Sve poznate podatke o Rogatici i njezinoj okolini iz rimskog perioda posjedujemo na osnovu arheoloških i epigrafskih nalaza. Areal rimskog naselja u Rogatici zauzimao je prostor današnjeg grada između Toplika na jugu i industrijskog dijela na sjeveru. Grad se prostirao, kao i današnji, na ravnom, nešto povišenom prostoru između brda Ljuna i Rakitnice. Nalaze rimske supstrukcije imamo već na dubini od 20 do 30 cm. Na parcelama zvanim Mazlulovine, na dubini od 50 cm, otkopan je betonski pod, a u blizini je bila i “grčka crkva”. Ostaci rimskih građevina se nalaze po cijelom gradu, od mahale Topik do bolnice. Pronađeno je i desetak epigrafskih i anepigrafskih nadgrobnih i votivnih spomenika, na osnovu kojih možemo da se barem donekle upoznamo sa društvenim prilikama u ovom rimskom gradu, upravi, pojedinim građanima i vjerovanju. Poznata su imena dva načelnika, izabrana na pet godina, sa zadatkom da izvrše popis građana i izaberu vijeće – P. Aelius Clemens i P. Aelius Albanus. Susrećemo i imena nekoliko magistrata (vijećnika): Ulpii, Aelii, Claudius, Gentilicij, Aelius. Svi oni su domoroci, sa gentilnim imenom Aelius, što ukazuje da su na ovom prostoru živjeli u vrijeme cara Hadrijana (117 – 138), koji je i utemeljitelj autonomnog grada u Rogatici. Pronađena grčka imena dvojice Ulpija, dokazuje da su na ovom prostoru živjeli i stranci grčkog porijekla. Vjerovatno su njihovi očevi ili djedovi došli na Drinu u vrijeme cara Trajana (53 – 117), koji je namjeravao da oživi rudarstvo u istočnoj Bosni.

Proces romanizacije u Rogatici počinje u drugoj polovini II stoljeća a kulminaciju doživljava u prvoj polovini III stoljeća. Pronađeni votivni žrtvenici rimskog boga Jupitera, i prikazi grčkih božanstava Atisa i Erota potvrđuju jak prodor grčkih i rimskih ideja u unutrašnjosti provincije Dalmacije. Ornamentika je ipak isključivo iz rimskog umjetničkog kruga. Ilirska domaća tradicija gotovo da nema nikakvog utjecaja. Imena stanovnika Rogatice su bila isključivo rimska po sistemu tria nomina. Ostaci rimskih vila zastupljeni su u selima Plješevica, Potpeć i Drijanke. Domaće ljude prepoznajemo jedino po gentilnim imenima – Claudii, Ulpii i Aelii. Izvangradsko ruralno područje je ostalo odano svojoj tradiciji i njegovalo je ilirska božanstva Silvana i Dijanu, te je nosilo domaća imena, ali se o tome u urbanoj sredini antičke Rogatice nije sačuvalo ništa.

U političko – upravnom sistemu poznato je da je grad imao autonomnu upravu na čelu sa duumvirima (predsjednici gradova). Gradsko vijeće (ordo) sačinjavali su dekurioni (upravni funkcioneri), birani iz reda zemljoposjednika iz cijelog agera. Ne postoje dokazi, ali je moguće da je antička Rogatica stekla i rang kolonije, obzirom da je taj status dobila susjedna Domavija, koja je imala jednak značaj. U prilog tome ide i veliki broj rimskih veterana koji su se naselili u vrijeme cara Hadrijana, kako bi se ubrzao proces romanizacije. U prilog kolonijalnom rangu Rogatice ide i pravilnost urbanog rastera koji se još uvijek nazire u starom dijelu grada.

Komentari