Početna Zanimljivosti Sumorna slika bosanskohercegovačke djece u vrijeme Kraljevine Jugoslavije (1929 – 1941)

Sumorna slika bosanskohercegovačke djece u vrijeme Kraljevine Jugoslavije (1929 – 1941)

0
PODIJELI

Generalno gledajući prostor Bosne i Hercegovine je u vrijeme Prve Jugoslavije bio privredno najzaostaliji. Problem privrede je donekle riješen tokom 20-tih godina XX stoljeća, međutim kada je 1929. godine uslijedila velika ekonomska kriza u svijetu, čije je posljedice naš prostor osjetio 1932. godine, za BiH je ponovo nastupilo teško razdoblje. Zahvaljujući nekolicini ministara iz BiH, koji su se našli u vladi Milana Stojadinovića, bosanskohercegovački prostor se digao na noge. Ipak, problem teškog položaja običnih stanovnika BiH je i dalje ostao gorući problem. U naročito teškom položaju su bila djeca.

U BiH je u ovom periodu neuhranjenost djece bila veliki problem tako da u jednom tekst iz 1940. godine piše da su djeca morala mnogo pješačiti do škole, pri tome jedući samo prohu (obični kukuruzni hljeb) i komad sira ili luka. Veličina kuća u prosjeku je bila od 18 do 22 kvadrata. Oskudjevala se sa svjetlošću ali dima i promahe nije ne nedostajalo. Svi su živjeli skupa. Mnogo seoskog stanovništva je oboljevalo od tuberkuloze, dok je kod djece nerijetko bio problem nedostatka vitamina D. Duhovni autoriteti su morali intervenisati kod stanovništva da traže medicinsku pomoć jer su u tom periodu ljekari bili nepoželjni, naročito kod ženske populacije. Kraljevina Jugoslavija imala je više nego maksimalni postotak smrtnosti djece. Profesor Vidaković utvrdio je da u Jugoslaviji na 1000 djece umre 197 djece. Od svih evropskih zemalja samo je Rumunija bila gora. Također, velika je bila smrtnost majki kod porođaja i neprekidno je rasla. Nimalo manji problem bosanskohercegovačke djece je bila i nepismenost. Tek svaki peti stanovnik BiH je znao da čita i piše. Slika se u narednom periodu veoma sporo popravljala, tako da i nije bilo nekih većih pomaka na tom planu. Nepismene djece je najviše bilo kod bosanskih muslimana, a najmanje kod katolika i jevreja. Najveći problem je ležao u slaboj sklonosti djece da se školuju, jer su djeca, naročito kod muslimana, uglavnom rađana da bi ostajala kod kuće i brinula se o kućanskim i privrednim poslovima.