Početna Zanimljivosti Uslovi stanovanja u vrijeme Kraljevine SHS/Jugoslavije – tmurno i žalosno stanje bosanskohercegovačkog...

Uslovi stanovanja u vrijeme Kraljevine SHS/Jugoslavije – tmurno i žalosno stanje bosanskohercegovačkog domaćina

0
PODIJELI

Općem siromaštvu i primitivizmu koje je u vrijeme Kraljevine SHS/Jugoslavije vladalo u Bosni i Hercegovini potpuno odgovaraju uslovi stanovanja – veličine objekta, vrste materijala od kojeg je građen, opremljenosti, oblika i organizacije unutrašnjeg prostora. U BiH je jasno bila uočljiva razlika između stambenih, gradskih i seoskih kuća. Gradske kuće, naročito one koje su se nalazile uz glavnu ulicu, su bile veće i ljepše te građene od čvršćeg i skupljeg materijala. Kuće na periferiji se nisu bitno razlikovale od seoskih i građene su obično od čerpića ili pletera oblijepljenog ilovačom i pokrivene šindrom.

Tipovi hercegovačkih kuća obično su određeni po materijalu kojim je bila pokrivena: slamare, ploare i daščare. Veoma stari tip kuće – brvnare – klasičnog tipa, susretao se po bosanskim planinama: Romaniji, Treskavici, Bjelašnici, Ozrenu, Vijencu, Manjači i u neposrednoj blizini Sarajeva. Drvena prizemnica je bila jako zastupljena u gornjem i srednjem toku rijeke Bosne i njenih pritoka. Dimalučara, karakteristična po otvorenom ognjištu usred kuće, sačuvala se u zabačenim selima centralne Bosne. Spratna kuća sa prepustom prostirala se od Vrnograča preko Cazina, Bosanskog Petrovca, Kulen Vakufa, Bihaća, Ključa, Banja Luke, Tešnja, Jajca, Livna, Travnika do Sarajeva. Kamena jednodijelna prizemnica pojavljuje se oko Čapljine, Neuma i Ljubuškog. Kamena prizemnica nad magazom bila je zastupljena oko Nevesinja i oko Bileće, dok je kamena prizemnica nad konobom bila zastupljena u zapadnoj Bosni. Kameni čardak se susretao oko Trebinja, Stoca i Ljubinja.

Zajednička karakteristika svih seoskih kuća u BiH je bila ta što se sve “odigravalo na zemlju”. Pri zemlji se jelo, sjedilo, spavalo, radilo i kuhalo, ali i rađalo i umiralo. Ognjište je bilo nisko toliko da se uz njega moralo čučati, tronošci oko njega su bili niski, a na njima se više čučalo nego sjedilo. Jednako niska je bila i sofra na kojoj se i jelo. Osnovni prostorni element svih bosanskohercegovačkih prizemnih seoskih kuća je visoki četveroredni krov. Najveći broj seoskih kuća je građen od drveta i šepera. Prema podacima iz 1939. godine u BiH je samo 3,09% kuća bilo izgrađeno od cigle. Tipovi kuća koje su se nalazile u varošicama i uz prometne ceste pružale su daleko povoljnije uslove stanovanja. Svaka od takvih kuća je u svom prizemlju imala kafanu ili dućan, a na spratu stan. Time se dobijao utisak male čaršije. Što se išlo dalje od ceste tako su se susretale kuće na podrum sa sve manjim prozorima.

Postojala su ustvari dva polutipa kuća. Kod prvog tipa kuća se satojala od dva odjeljka – “sobe” i “kuće”. U kući se spremao ručak i večera, svakodnevno se jelo i sjedilo za vrijeme ljeta. U tzv. “sobi”, ukoliko se radilo o bogatijem seljaku, nalazila se peć s lončićima, furina ili šporet. U “sobi” se spavalo, dočekivali su se gosti i stanovalo u toku zime. Daleko češći je bio tip kuća sa podrumom, sa više malih prostorija – uglavnom tri gdje se stanovalo, dok se u podrumu nalazila sitna ili krupna stoka.

Brojna su svjedočanstva o lošim uvjetima stanovanja koje su podnijeli sreski načelnici. Tako npr., u izvještaju sreskog načelnika Fojnice stoji: “Ako se pogleda u naše selo, iz njega izbija prljavština iz kuće, pred kućom i oko kuće. Kuće u kojima se živi građene su nehigijenski, gotovo bez prozora. U njima i nema namještaja. Spava se po zemlji i sva čeljad u jednoj sobi. Sjedi se na zemlji, jede se opet na zemlji, a jedna jedina stolica, koja se nađe u kući pripremljena je za sveštenika ili šumara kada se poslom navrate. Hrana se priređuje gotovo bez ikakvog ukusa…”. Jednake probleme navodi i sreski načelnik Kladnja, koji navodi: “Kuće su nehigijenske ispod svake kritike. U 90% slučajeva kuće su drvene – brvnare, sa jednim odjeljenjem u kome svi članovi porodice zajedno spavaju, bez kreveta i posteljine, pod jednom ponjavom, sa prozorima 20 x 20 cm, koji se u najviše slučajeva nikada ne otvaraju. U čestim slučajevima nema ni poda, već je umjesto poda naboj od zemlje… Higijena tijela na istom je nivou kao i higijena stana…”

U normalnim kućnim uvjetima, peć, popođena soba, krevet i nužnik predstavljaju indikator dobrih uvjeta stanovanja i života. Prema statistici iz 1939. godine u BiH od svih domaćinstava peć je posjedovalo svega 28,8% kuća, popođenu sobu 71,7%, nužnik 66,3% i krevet u kući 21,6% domaćinstava.