Početna Zanimljivosti Velike suše i kuge u Bosanskom ejaletu tokom druge polovine XVIII stoljeća

Velike suše i kuge u Bosanskom ejaletu tokom druge polovine XVIII stoljeća

0
PODIJELI

Period druge polovine XVIII stoljeća se smatra jednim od najtežih u historiji Bosne i Hercegovine. Brojne zarazne bolesti, naročito kuga, i sušne godine utjecale su na veoma težak položaj stanovnika Bosanskog ejaleta. Uz sve to, česti ratovi protiv Rusije i Austrije, dodatno su ugrožavali i onako već težak položaj stanovnika.

Već 1762. godine, kuga je harala u Slatini kod Goražda i Čajniču, a u Sarajevu 1763. godine. U pune tri godine, koliko je kuga bila aktivna, samo u Sarajevu je umrlo oko 15 000 stanovnika Bosanskog ejaleta. Sljedeća zima je bila bez snijega i studeni, što je pogodovalo novom širenju bolesti. Snijeg je pao početkom maja pa su nastupili teški hladni dani, tako da je stradao sav usjev i žito koje je bilo u cvatu. Nastupilo je sušno ljeto, a kiša je jedva zabilježena. Ovako nerodna godina je prouzrokovala nestašicu živućih namirnica, uslijed čega je nastupila i velika glad, a zatim je došlo i do pomora stoke uslijed nedostatka žita. Da godina neće završiti dobrim nagovijestile su velike kiše koje su počele padati početkom jeseni tako da je došlo i do niza poplava, pa je brojno stanovništvo ostalo bez svojih domova. Međutim, srećom po stanovništvo Bosanskog ejaleta, godina 1766. je bila toliko rodna da je stanovništvo govorilo kako 40 godina nije bila ovako rodna godina. Marijan Bogdanović je u svom “Ljetopisu” zabilježio da su Bošnjaci ovu godinu uzdizali do neba, ne samo zbog nevjerovatnog roda, nego što je i kuge potpuno nestalo.

U narednih petnaestak godina Bosna se toliko obogatila zbog velikog uroda, da Bašeskija u svom “Ljetopisu” bilježi da se narod Bosanskog ejaleta do 1780. godine toliko umnožio, da se plašio nove kuge. Loš predosjećaj stanovnika se obistinio pa je 1782. godine zavladala nova suša. Proljeće i ljeto su prošli bez kiše i svi usjevi su propali. Zavladala je nova glad, a prema austrijskim izvorima naročito su stradali Dalmatinci koji su naseljavali prostor Hercegovine. Ponovo je počela harati kuga koju je narod nazvao “oganj”, a bila je toliko žestoka da je u pojedinim gradovima prepolovila broj stanovnika. I sljedeća 1783. godina nije bila boljatoliko. Suša je bila takva da su gotovo cijelo ljeto tinjali požari po brdima. Takvo stanje pogodovalo je širenju kuge pa je ona zahvatila i centar ejaleta, Sarajevo. O tome Bašeskija piše: “Neka se pamti i to da je iza Jurjeva gotovo čitav mjesec dana svakim danom pred Begovom džamijom u podne i ikindiju bilo po 20 dženaza, a nekada i po više”. Prvo je harala među sirotinjom, a potom se raširila i među bogatijim slojem. Prema procjenama Bašeskije samo u 1783. godine od kuge je umro 8 000 stanovnika Bosanskog ejaleta. Naročito su bila pogođena mjesta: Kreševo, Fojnica, Zenica i Travnik. Samo u sutješkoj župi umrlo je 900 ljudi. Rod žita je ove godine bio poprilično dobar, ali je uslijed velikih smrtnih slučaja i on propao, iz razloga što nije imao ko da njive uredi. Stanje se krajem desetljeća popravilo, ali je na pomolu bio novi rat sa Austrijom, tako da se stanje u Bosanskom ejaletu nije smirilo.