Početna Uncategorized Vlada Stojadinović – Korošec – Spaho (1935 – 1939) – najstabilniji period...

Vlada Stojadinović – Korošec – Spaho (1935 – 1939) – najstabilniji period Bosne i Hercegovine u monarhističkoj Jugoslaviji

0
PODIJELI

U vrijeme dok u Evropi jača desnica – nacizam i fašizam, u Kraljevini Jugoslaviji nakon niza godina nestabilnog političkog života konačno dolazi Vlada, za koju se u historiografiji tvrdi da je bila dio najstabilnijeg političkog života monarhističke Jugoslavije. Nakon izbora održanih 5. maja 1935. godine, počinje period stabilne Vlade na čelu sa Milanom Stojadinovićem, a on će trajati sve do februara 1941. godine. Nakon smrti kralja Aleksandra Karađorđevića i težnjom kneza Pavla da se istakne kao lider, pojavio se Stojadinović koji će zapravo predstavljati glavnu političku figuru posljednjih godina monarhističke Jugoslavije. Kako bi suzbio svoju opoziciju, na čelu sa Bogoljubom Jeftićem, Stojadinović ostvaruje pregovore sa dijelom Narodne radikalne stranke, Slovenske ljudske stranke i Jugoslavenske muslimanske organizacije. Tada su to još uvijek bile formalno zabranjene stranke, jer je uvođenjem Šestojanuarske diktature 1929. godine, kralj Aleksandar zabranio djelovanje stranaka, ali se pojavljuje želja za liberalizmom. Tu spremnost prihvatili su političari koji su težili srušiti Jeftićevu Vladu. Nakon što su stupili pred namjesnika, na čelo nove Vlade, koja je formirana 24. juna 1935. godine, došao je Stojadinović, koji je do tada bio Ministar finansija. Bitna karakteristika njegove Vlade je i popuštanje srpskog hegemonizma, pa je Vladu popunio i političarima iz Slovenije (Anton Korošec) te Bosne i Hercegovine (Mehmed Spaho).

JMO, kao vodeća politička stranka u BiH, prihvatila je ovakav slijed stvari jer joj nije odgovarala nova srbijanska unilateralna Vlada. U novoj Vladi lider JMO Mehmed Spaho je izabran za Ministra industrije i trgovine. Spahi je nuđena i funkcija Ministra finansija i Ministra pravde ali je to odbio. Zbog svog šireg narodnog oslonca, u narodu je Vlada nazvana Stojadinović – Korošec – Spaho. Imala je političke i nacionalne ciljeve. Primarni cilj ove Vlade je bio da izoliraju hrvatski politički faktor. Istovremeno Spaho je radio na demokratizaciji BiH i poboljšanju uvjeta života u BiH koja je bila razdrobljena nakon uvođenja diktature. Bošnjaci su se sve više zapošljavali i dobijali bolje funkcije u Jugoslaviji, a Srbi u BiH su optuživali Stojadinovića da je Vladu prepustio Spahi. Među Bošnjacima je Stojadinović nazivan “narodni vođa”. Ipak, Spaho i JMO nisu mogli izaći sa zahtjevom da se promijeni Ustav, nego su odlučili da postavljaju neke nove uslove, koji su imali za cilj jačanje JMO i političkog statusa BiH. Jedan od uslova Spahe je bio da se ukine zakon u Ustavu o Islamskoj zajednici KJ, preko kojeg je vlast podupirala neke članove lojalne vlasti, a koje su izbacile JMO iz IZ. Glavna persona u IZ je bio reis Ibrahim ef. Maglajlić. Stojadinović je pristao te je u februaru 1936. godine došlo do promjena unutar IZ. Prorežimski faktori su gotovo u potpunosti očišćeni, a Spaho je vještom politikom okrenuo IZ na svoju stranu. Iste godine donesen je i novi Ustav IZ po kojem je ona imala dva sjedišta, u Skoplju i Sarajevu. Spaho je u cilju jačanja IZ, i da bi osigurao njezinu odanost JMO, kao glavnu ličnost u IZ postavio svoga brata Fehima koji je postao vršilac dužnosti vjerskih poslova tzv. naib reis. Time je on zapravo postao novi reis, do izbora. Obzirom da Fehim Spaho nije bio ranije vezan za vjerske poslove, ovakav čin je izazvao niz nezadovoljstva prema Mehmedu Spahi. Tada je zapravo otpočela politička kampanja protiv njega. Riječ je o “Muslimanskoj organizaciji” Hakije Hadžića, koja se pojavljuje 1936. godine kao glavni politički oponent. Stranka je bila hrvatski orijentisana i glavni cilj joj je bilo rušenje trenutne Vlade. Osnovna platforma stranke je bila da je BiH hrvatska zemlja. Nova stranka je negodovala i protiv toga da JMO uđe u jednu novu političku organizaciju nazvanu Jugoslavenska radikalna zajednica. JRZ je zapravo predstavljala organizaciju sa širokim biračkim tijelom: Slovencima, Bošnjacima i Srbima. Ovakav Spahin čin Hadžić je iskoristio da Spahu optuži za izdaju jer je napustio autonomističku politiku JMO. Također, ustali su i protiv Fehima Spahe koji se kandidirao na mjesto reisa. Ipak, Fehim je odnio ubjedljivu pobjedu na izborima za reisa, što je prouzrokovalo razvoju jedne od najvećih kampanja protiv jednog vjerskog lidera. Širom gradova BiH isticane su uvrede na račun Fehima Spahe. Na izborima održanim 1938. godine MO je uspjela samo u nekoliko srezova preoteti mandate od JMO. Bilo je očito da su svi politički poduhvati protiv Spahe bili uzaludni jer je on i dalje ostao glavna politička figura u BiH. Ipak, na izborima je Stojadinović skinut sa vlasti, te je smijenjen 5. februaru 1939. godine, jer knezu Pavlu nije odgovarala ličnost naklonjena Bošnjacima i Spahi, prvenstveno iz razloga što je počeo proces rješavanja hrvatskog pitanja na račun BiH. Iste godine i Spaho je umro pod nerazjašnjenim okolnostima, čime je JRZ izgubila primarni karakter.