Početna Zanimljivosti Zastupljenost ženskih imena na prostoru srednjovjekovne Bosne – koja su najčešća ženska...

Zastupljenost ženskih imena na prostoru srednjovjekovne Bosne – koja su najčešća ženska imena u srednjem vijeku

0
PODIJELI

Na prostoru srednjovjekovne Bosne formirao se fond ženskih imena koji je dijelio određene sličnosti sa susjednim državama. Ipak, za ovu temu posjedujemo tek šture podatke iz razloga što je žena tokom srednjeg vijeka bila marginalizirana u odnosu na muškarca, te je identifikovana po njemu – ocu, a kasnije po mužu ili bratu, a u slučaju robovskog statusa, po vlasniku. Dolaskom na ove prostore, Slaveni su sa sobom donijeli i sistem karakterističnih imena, koji danas nije u potpunosti napušten. Na imena su utjecali različiti faktori: tijela djece, biljni i životinjski svijet, vremenske prilike, boja kose, karakterne crte. Život u neposrednoj blizini sa naprednijim civilizacijama – Grcima i Latinima, kao i utjecaj kršćanstva, znatno su utjecali na izmjenu fonda imena. Morfološkom adaptacijom veliki broj grčkih imena je dospio na naše prostore, pa tako u ranom periodu susrećemo imena poput: Barbara, Marta, Elena, Teodora i Elisaveta.

Pod utjecajem jake katoličke i pravoslavne propagande pojavljuju se i biblijska, svetačka i bogonosna imena. Prodor novih imena ujedno je označio i prve promjene u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. Utjecaj crkve na nadjevanje imena u srednjovjekovnoj Bosni, najuočljiviji je bio kod viših vlastelinskih slojeva. Pod utjecajem Crkve bosanske sve do početka XV stoljeća javljaju se imena slavenskog, odnosno domaćeg porijekla, da bi se od navedenog perioda sve više osjetio utjecaj katoličkih imena. U nešto manjem broju nailazimo na imena poput Elizabete, Mare, a u još manjem imena poput Anke, Drage, Jelice, Vojsave. Koliku su ulogu imena imala dovoljno govori podatak da se na osnovu njih jasno mogao razlikovati niži i viši vlastelinski sloj. Tako su kod nižeg vlastelinskog sloja preovladavala imena poput Ane, Jelene, Margarite, Teodore, Doroteje, Barbare, Milice, Vukosae, Grubače, dok su rjeđa imena bila Stana, Beoka, Ancila, Cecilija, Stanislava. Razlika između ove dvije grupe je sasvim očita. Dok se kod prve grupe slavenska, odnosno domaća, imena javljaju veoma rijetko, kod nižeg plemstva su ona bila mnogo češća ša čak i uobičajena. Kada je u pitanju vladajući sloj društva, obzirom da su oni tokom XV stoljeća varirali između kršćanstva i Crkve bosanske, određivanje konfesije na osnovu imena je jako osjetljiva metoda i lahko može dovesti do krivog puta. Zanimljivi su slučajevi kada djevojka prilikom udaje mijenja svoje ime, ali je ponekad teško konkretno odrediti razloge ovakvih događaja. Spomenimo na ovom mjestu slučaj kraljice Jelene koja je u izvorima spominjana i kao Mara. Zagonetniji je slučaj bosanske kraljice Jelene (1395-1398), koja je još nazivana i Gruba. Ako bismo izvodili neki grupni zaključak za ženska imena srednjovjekovne bosanske vlastele rekli bismo da su najčešća imena Jelena i Katarina, te da se u najvećem broju slučajeva radi o imenima kršćanskog porijekla.


Ženska imena su zastupljena i na nekoliko desetaka stećaka. Najučestalija su: Jerina, Stana, Divna, Marija, Radoslava, Vladislava, dok su manje česta imena poput Radača, Grubača, Beoka, Dena, Goislava, Ruža, Stanislava, Tvara i Veselica. Većina imena je slavenskog porijekla, osim Jelene i Dena koja su preuzeta iz grčkog jezika. Analizirajući ženska imena sa stećaka možemo konstatovati da su narodna i kršćanska imena gotovo podjednako zastupljena. Tako imena poput Beoke i Bjelke jasno dokazuju da su u pitanju pripadnice Crkve bosanske.

Sa najvećim brojem ženskih imena raspolažemo kada su u pitanju robinje. Dubrovački arhiv posjeduje stotine imena robinja koje su odvedene iz Bosne u Dubrovnik. U roblje su odvođene isključivo pripadnice Crkve bosanske iz razloga što je katolička crkva strogo zabranila uzimanje kršćanski u roblje. Analizirajući imena od XIII do XV stoljeća možemo zaključiti da se radi o određenom broju oscilacije. Imena do kraja XIII stoljeća uglavnom završavaju riječju “ost”, a najčešća su: Radost, Dragost, Dobrost, Milost, Drugost, Prvost, Vlkost, Negost. Imena sa ovim završetkom čine ukupno 1/5 svih imena. Najviše robinja sa imenom Radost dolazilo je iz Sane, Usore i Vrbasa. Od ostalih imena česta su Mila, Premila, Milorada, Miluša, Milosava, Milica, Milna, Radoslava, Rada, Raduša, Radica, Dobroslava, Dobrica, Dobra, Ljuba, Bratoslava, Dragoslava i Stana. Zbog nepoznate pojave već tokom XIV i XV stoljeća gotovo da nema imena koja završavaju na “ost”, a najveći dio imena završava riječju “slava”. Tako se u navedenom vremenskom razdoblju najčešće pojavljuju imena Bogoslava, Bratoslava, Dobra, Dobroslava, Dragoslava, Gojislava, Miloslava, Peroslava, Radoslava, Stana, Stanica, Stanislava, Stojna, Tvrdislava.  Nešto rjeđa imena su Bogdana, Deva, Divka, Dobrica, Draga, Gojna, Krajina, Marija, Milica, Miroslava, Premila, Pribislava, Radica, Tvrdica. Imena koja su najmanje bila u upotrebi kod ove grupe su Agnesa, Bela, Bjelna, Bjelosava, Boguša, Borka, Bosa, Bratna, Cveta, Dabrana, Desa, Desna, Doberka, Dragana, Draginja, Dragna, Drahna, Dražesna, Grivna, Grlica, Gruba, Godomila, Hvalica, Jana, Ljuba, Ljupka, Marna, Mirna, Nenja, Obrada, Pripna, Rudica, Slavica, Stabinja, Zoja, Zorica, Živka. I u ovom slučaju najveći broj imena pripada narodnom predznaku, dakle radilo se o pripadnicama Crkve bosanske. Dešavao se slučaj da je određen broj robinja na sudu u Dubrovniku uspio dokazati svoju pripadnost kršćanstvu, nakon čega su bile oslobođene. Primjer toga su robinje Desa, Dobrica i Draga. Robinje iz Bosne nisu imale svoja prezimena već im je identifikacija bila na osnovu imena oca a ponekad na osnovu mjesta odakle su bile.

 

Komentari