Početna Zanimljivosti ZAVNOBiH-om je obnovljena bosanskohercegovačka državnost ali je AVNOJ-em pogažen etnički subjektivitet Bošnjaka

ZAVNOBiH-om je obnovljena bosanskohercegovačka državnost ali je AVNOJ-em pogažen etnički subjektivitet Bošnjaka

0
PODIJELI

Osnivanje ZAVNOBiH-a i ostalih antifašističkih vijeća, predstavljalo je jedan od osnovih ciljeva Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP-a) u cilju obnove Jugosavije na federalnom principu. Odluka o federalnom uređenju proistakla je iz iskustva nestabilnosti Kraljevine Jugoslavije koja je zbog nesređenih nacionalnih odnosa stalno prolazila kroz veće ili manje političke krize. Politikom federalizacije nove Jugoslavije rješavani su životni zahtjevi ravnopravnosti njenih naroda i narodnosti. Prvi koraci u tom pravcu izvedeni su od strane studentske omladine Bosne i Hercegovine koja se, na inicijativu tada ilegalne Komunističke partije, javnosti obratila nizom pisama od decembra 1937. do decembra 1939. godine. U trećem pismu, iz decembra 1939. godine posebno se ističe “da na prostoru između Drine, Save i Une kao i s obje strane Neretve stoljećima žive Srbi, Muslimani i Hrvati. Oni su na cijelom prostoru BiH nacionalno isprepleteni i među njima nije moguće postaviti granicu koja ne bi bila ‘teška nepravda’, prije svega prema Muslimanima, koji oduvijek čine jednu cjelinu”. U pismima je sadržana i ideja “bratstva – jedinstva”, koja će kao politički program biti istaknuta na zastavi antifašističkog vijeća narodnooslobodilačkog pokreta 1941 -1945. godine. Upravo na tragu ovih pisama, bosanskohercegovački komunisti su otvoreno na Petoj pokrajinskoj konferenciji KPJ u julu 1940. godine izašli sa programom “narodne autonomije Bosne i Hercegovine”, u kojoj će ravnopravno živjeti Muslimani (Bošnjaci), Srbi i Hrvati. Taj cilj je u tom smislu realiziran osnivanjem i odlukama ZAVNOBiH-a.

Odlukom ZAVNOBiH-a sa Prvog zasjedanja u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. godine obnovljena je bosanskohercegovačka državnost koja je ukinuta uvođenjem Šestojanuarske diktature kralja Aleksandra Karađorđevića 1929. godine u vrijeme monarhističke Jugoslavije. Osnivanje ZAVNOBiH-a, te općenito zemaljskih antifašističkih vijeća po pojedinim jugoslavenskim zemljama i pokrajinama, predstavljalo je realizaciju jednog od četiri osnovna cilja NOP-a o uređenju i izgradnji nove Jugoslavije na federativnom principu kao sredstvu rješenja nacionalnog pitanja. Vijećnici ZAVNOBiH-a su na prvom mjestu usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima Bosne i Hercegovine kojima je izražena želja naroda BiH da njihova zemlja koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Najznačajniji faktori koji su opredijelili vođstvo NOP-a da BiH uključi u federativnu Jugoslaviju kao ravnopravnu federalnu jedinicu bili su, na prvom mjestu, činjenica da je BiH imala i ima svoju državnopravnu, tj. političku tradiciju, te da je u tom pogledu ideja i praksa njene samostalnosti i autonomije imala, također, dugu tradiciju. Uz sve to, na njenom području žive međusobno izmiješana tri naroda, Muslimani (Bošnjaci), Srbi i Hrvati i više etničkih manjina.

Iako je odlukom Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a “izražena (je) odlučnost naroda Bosne i Hercegovine da njihova zemlja, koja nije ni srpska ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska”, samo četiri dana kasnije na zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu odbačena je odluka iz Mrkonjić Grada o ravnopravnosti svih naroda i osporena je posebnost i subjektivitet jednom od navedena tri konstitutivna naroda – Muslimanima (Bošnjacima). Naime, odlukom Drugog zasjedanja AVNOJ-a o izgradnji Jugoslavije na federativnom principu navedeno je “da bi se ostvario princip suverenosti naroda Jugoslavije, da bi Jugoslavija predstavljala istinsku domovinu svih svojih naroda i da nikada više ne bi postala domenom bilo koje hegemonističke klike, Jugoslavija se izgrađuje i izgradit će se na federativnom principu, koji će osigurati punu ravnopravnost Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca, odnosno naroda Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.” Konačni pečat ovakve odluke bio je prvi grb Jugoslavije na kojem je nalazilo pet baklji, koje su predstavljale pet naroda: Srbe, Hrvate, Crnogorce, Slovence i Makedonce.