Početna Zanimljivosti Zbog čega i kako su komunisti oprostili Husein ef. Đozi – SS...

Zbog čega i kako su komunisti oprostili Husein ef. Đozi – SS oficir koji je postao blizak Titov prijatelj

0
PODIJELI

Husein ef. Đozo je rođen u Barama kod Goražda 1912. godine. Medresu je pohađao u Foči i Sarajevu, gdje je završio i Šerijatsku sudačku školu 1933. godine. Godinu dana kasnije odlazi u Egipat gdje se školuje na prestižnom Al Azhar univerzitetu u Kairu gdje završava Šerijatsko pravni fakultet 1939. godine. Po povratku u Bosnu radio je kao profesor arapskog jezika i u uredu reisul uleme.

U toku Drugog svjetskog rata i formiranjem 13. SS divizije “Handžar”, postaje islamski dušebrižnik u 28. regimenti ove divizije. Zbog ovakve vrste ideološko – političkog djelovanja, Đozo je po oslobođenju države i dolasku komunista na vlast, 1945. godine osuđen na 5 godina zatvora, da bi, nakon odslužene kazne postao jedna od ključnih figura vjerskog života tokom socijalističkog perioda. Tako je u Takvimu za 1962. godine, u izdanju Udruženja ilmije u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini, njegova slika stajala tik uz sliku Josipa Broza Tita. Prije nego je dobio takvu “važnost” radio je u nekoliko privrednih kombinata, kao knjigovođa, a od 1958. pa sve do smrti 1982. godine objavljivao je radove u Glasniku Islamske vjerske zajednice. Također, kao blizak prijatelj Josipa Broza Tita, bio je njegov prevodilac tokom Titovih posjeta arapskim zemljama.

Kako i zbog čega su komunisti oprostili Đozi? Tokom komunističkog perioda praštanja su se događala uglavnom zbog koristi koju je neko svojim ugledom i znanjem mogao donijeti novom režimu. Tako je pjesniku, prozaistu i partizanu, predsjedniku Hrvatskog sabora 1945. godine, Vladimiru Nazoru, oproštena jedna nadahnuta pjesma u čast Ante Pavelića, a nekadašnjem pripadniku Mlade Bosne i historičaru osmanistike, Vasi Ćubriloviću, oprošten je program o “humanom preseljenju” Albanaca iz Jugoslavije u Albaniju i Tursku. Također, i Gavrilo Dožić ostaje patrijarh Srpske pravoslavne crkve, iako je kraj rata dočekao u Austriji sa četnicima, nedićevcima i ljotićevcima, a isto se nudilo i Alojzije Stepincu, vjerskom licu katoličke crkve i velikom zaljubljeniku u lik i djelo Ante Pavelića, da je bio spreman odreći se svojih ideala. Samim time, jasno je da su komunisti radili na tome da za svoje ideale pridobiju značajan vjerski kler kako bi lakše kontrolisali široke narodne mase.

Sarajevska muslimanska elita na čelu sa trgovcem Uzeirom Hadžihasanovićem i članom Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO), sa oduševljenjem je pratila vojne uspjehe njemačke armije u Poljskoj, Skandinaviji i Francuskoj, smatrajući da će Hitler “učvrstiti dobri stari konzervativni kult boga, domovine i obitelji” i ukloniti “političku anarhiju”, te uspostaviti “red i disciplinu. U tom kontekstu željeli su se otarasiti i Nezavisne Države Hrvatska koja, bez obzira što je bila pod apsolutnim njemačkim utjecajem, nije bila po njihovoj mjeri pa su od Njemačke nastojali isposlovati formiranje “Župe Bosne”, pod direktnim protektoratom Njemačke, a u kojoj bi Bošnjaci imali svu vlast. Ipak, ta politička borba neće donijeti nikakve rezultate, osim jednog – formiranja 13. SS divizije, koja je bila sačinjena uglavnom od Bošnjaka.

Doktrina 13. SS divizije se bazirala na propagiranju nacional – socijalizma i islama – o prvom su brinuli oficiri SS-a, a o drugom vjerski imami. Već pri samom vrbovanju u diviziju veliku ulogu su imale muftije. U tom kontekstu bez ikakve sumnje misiju je imao i Đozo. U okruženju gdje su djelovali komunisti, kao protivnici vjere, i četnici koji su ugrožavali bošnjaštvo, saradnja sa nacistima je bila za Đozu logičan odabir. Međutim, vremenom su se komunisti pokazali fleksibilnijim i pragmatičnijim, pa je Đozo od spremnosti da položi život za “Hitlerove ideale”, postao urednik Takvima sa Titovom slikom, u kojem reisul ulema Sulejman Kemura, kao primjer ističe Muhameda ef. Mujkića, džematskog imama iz Kotor Varoši, kojemu je za revnosan rad i pravilan stav u NOP-u Tito poklonio pištolj.

Što se Đoze tiče, u tekstu “Husein Đozo i islamski modernizam”, koji je objavljen na portalu Ibn Sina, stoji: “Znaš, najteže mi je kad mi saopće u petak da im se trebam javiti u ponedjeljak! Tada se ne mogu ni odmoriti ni pljeviti lijehe luka na imanju gdje mi je vikendica”. Dakle Đozo ne samo da je amnestiran, nego je od države dobio luksuznu vikendicu i važnu funckiju. Đozo je prema tome bio iskoristiv zbog čega je prihvatio sporazum koji mu se nudio, a zato je obilno nagrađen. Nema sumnje da je to značilo neki oblik saradnje sa jugoslavenskim obavještajnim službama. Radi se o tipičnoj staljinističkoj metodi postavljanja podobnih ili pomilovanih ljudi na rukovodeća mjesta.

Bez obzira na epizodu u 13. SS diviziji, Husein ef. Đozo se smatra jednom od najplodonosnijih ličnosti kod Bošnjaka tokom XX stoljeća, davši veliki doprinos vjerskoj naobrazbi Bošnjaka kao i očuvanju i održavanju islamskih tekovina i institucija u Bosni i Hercegovini.