Početna Zanimljivosti Značaj Bobovca za srednjovjekovnu bosansku državu – stolni grad bosanskih kraljeva

Značaj Bobovca za srednjovjekovnu bosansku državu – stolni grad bosanskih kraljeva

0
PODIJELI

Krećući se uzvodno Trstionicom dolazi se pred stolni grad bosanskih kraljeva, Bobovac. Na samom vrhu brda prostire se pogled prema kotlini koja je okružena planinama kao prirodnim bedemima. Pogled na ostatke sjedišta bosanskih kraljeva otkriva zbog čega je prijestolnica premještena na takvo pristupačno područje. Staza ka zidinama Bobovca vodi do drvene brvnare od koje se prostire popločana staza prema kraljevskom gradu. Nakon stotinjak metara nastupa kozija staza, a nakon nje izviru ostaci kamenog grada i zidine koje svjedoče ostacima posljednjih dana Kraljevine Bosne.

Nakon što su krajem XII i početkom XIII stojeća učestile križarske bojne na Bosnu, prijestolnica u Moštru je postala nesigurna, jer se nalazila u ravnici i bez kvalitetne zaštite. Zbog toga je odlučeno da se prijestolnica premjesti na Bobovac – planinski, teško prohodni i slabo naseljeni kraj – prvenstveno iz strateško – odbrambenih razloga. Time je prijestolnica Moštre premještena desetak kilometara sjeveroistočno od Kraljeve Sutjeske. Na osnovu dostupne građe prijestolnicu je na Bobovac definitivno prenio ban Stjepan II Kotromanić (1322 – 1353). Time će Bobovac sve do pada Kraljevine Bosne 1463. godine biti zvanično glavni grad kraljevstva. U njemu se čuvala kraljeva riznica, arhiva, kruna i sve druge stvari od izrazitog značaja za jednu srednjovjekovnu državu. Evropske države koje su namjeravale skršiti bosansko kraljevstvo nisu mirovale pa su počele slati svoje špijune kako bi sakupili podatke o novom centru Kraljevine Bosne. U tome je naročito prednjačila Ugarska.

Jedan zanimljiv špijunski izvještaj donosi Derviš Sušić u “Uhodama” – nastao nekoliko godina prije konačnog pada Kraljevine Bosne: “Moj gospodaru, zemlja koju ne vrijedi osvajati, još manje držati, ali se može podnijeti kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a služila bi bar kao sigurno konačište na prolazu. Ona nije kraljevstvo u našem smislu. Kralj je sprdnja poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog. Puk fanatično mrzi i kralja i barune. Sa četiri strane, Vama već poznati aspiranti podmeću, izazivaju, napadaju i otimaju. Ovo je zemlja suza, pokolja i užasa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o prošlosti se govori s ponosom, a o budućnosti s nadom. Čudesa! Muškarci su neka mješavina Slavena, Ilira, Kelta i Romana. Kod kuće ne vraćaju mačeve u korice – za pojilo, za ispašu, za prijek pogled, za ružnu riječ. Na evropskim turnirima zadivljuju zdravljem, snagom, elegancijom i ratničkim vještinama. U vlastitim kućama – nehatom, lijenošću, sujetom i prljavštinom. Mahom su patareni. Sloj posvećenih živi isposnički i ispašta za ostale koji uživaju u paganskom komoditetu. Žene su im visoke, ćutljive i teške, bez šarma. Moram priznati da ipak ima nešto privlačno u njihovom mrkom kamenom dostojanstvu. Umiju biti kraljce i sluškinje. U dvor u koji uđu donesu korist i mir, ali – vedrine nema. Preporučio bih najmlađu Kotromanićku za Vašeg nećaka princa Eduarda. Samo bi njena bosanska ozbiljnost ukrotila njegove žudnje za raspiranjem i orgijama. Neka se Gospod smiluje ovoj zemlji. Dok ona sebe ne nađe mi u njoj nema bogzan šta da tražimo. Osim gostoprimstva na našim proputovanjima prema Istoku”.

Ukupna dužina zidova Bobovca je iznosila oko 1 100 metara, dok se njihova debljina kretala od 1 do 1,5 metar. Ojačavalo ih je 11 kula, od kojih je pet bilo u sklopu zida, a ostatak je stajao samostalno ili kao dio drugog objekta. Najstarija, koja se nalazila u sklopu dvora, potječe još iz antičkog doba. Kasnije je uz nju izgrađena još jedna koja je služila kao osmatračnica. Najvažnija je bila branič kula, koja se nalazila na uzvišenju Vis, u sredini sjevernog zida bedema. Štitila je sjeverni prilaz gradu koji je bio najosjetljiviji. Grad se nekada sastojao od gornjeg sa čevrtastom kulom, čiji ostaci i danas postoje, i donjeg koji je bio dužine oko četrdeset i širine oko dvadeset pet metara. Od svega je danas ostao samo bunar i dvorište.

U pisanim dokumentima se prvi puta spominje 1349. godine. U periodu od početka XIV do početka XV stoljeća dograđeno je nekoliko faza. Zahvaljujući položaju i opremljenosti, važio je za najbolje utvrđeni bosanski srednjovjekovni grad. U gornjem gradu nalazila se i kraljevska grobna kapela u kojoj su sahranjena tri kralja: Ostoja, Tvrtko II i Stjepan Tomašević. Grad je pao u ruke Osmanlija 21. maja 1463. godine nakon tri dana borbi. Svjedok teških borbi za Bobovac je izvještaj poznatog njemačkog topdžije Jorga iz Ninberga, koji je Osmanlijama poslao tada najkvalitetnije topove za opsadu grada. Osmanska posada je boravila u Bobovcu sve do 1626. godine, kada je napušten zbog gubitka strateškog značaja.

Komentari