2. bosanskohercegovački pješadijski puk osnovan je 1894. godine u Banja Luci. Imao je četiri bataljona, od kojih je 1. 2. i 4. odlazio u regrutne garnizone u Gracu i Lebringu, dok je 3. ostajao u glavnom gradu okruga. Nakon okupacije 1878. godine regrutacija vojnika u Bosni i Hercegovini je bila svrsihodne prirode. Vojnici namjerno nisu bili smješteni u matičnoj državi, već u velikim gradovima Austrougarske monarhije – Beču, Budimpešti, Gracu i Trstu. S jedne strane to je činjeno da bi se prikazala snažna slika bosanskohercegovačkih regruta, a sa druge kako bi stanovništvo velikih gradova steklo zornu sliku o novozaposjednutoj pokrajini Monarhije.
Od svih bosanskohercegovačkih pukova, koji su učestvovali u Prvom svjetskom ratu, posebna pažnja se pridaje 2. pješadijskom puku. Razlog tome je broj ordenja koji je ovaj puk dobio: 42 zlatne medalje, 590 srebrenih, 1 937 malih srebrenih i 4 300 bronzanih medalja za hrabrost, kao i 310 drugih visokih odlikovanja za oficire. Time je 2. puk slovio za najodlikovaniju jedinicu austrougarske vojske u Prvom svjetskom ratu.
Svoj najvećih uspjeh pripadnici 2. puka su ostvarili u periodu od juna do jula 1916. godine, kada je načelnik glavnog štaba austrougarske vojske, Konrad fon Hecendorf, planirao snažnim prodorom iz južnotirolskih planina u dolini Venecije omogućiti prevagu i konačnu pobjedu austrougarske vojske na talijanskom ratištu. Jedna od prepreka ka tom cilju su bili položaji talijanske vojske na Monte Meletiu, u talijanskoj općini Sette Comuni i 1674 metra visokom planinskom masivu u sjevernoj Italiji. Nakon bezuspješnih višesedmičnih pokušaja austrougarskih jedinica, 7. jula 1916. godine u borbu su ubačeni pripadnici 2. bosanskohercegovačkog puka koji su uspjeli probiti talijanske položaje. Pri tome je poginulo 208 pripadnika “Bosanskih dvojkaša”, dok su talijani imali oko 2 000 poginulih vojnika i oficira.
I danas u Austriji spomenici, imena ulica i groblja podsjećaju na bosanskohercegovačke vojnike u Prvom svjetskom ratu. Tako je “Groblje Bošnjaka” u Libringu kod Graca, gdje se nalazila rezervna jedinica “Bosanskih dvojkaša”, sahranjeno 805 bosanskohercegovačkih vojnika; jedna ulica nosi naziv “Zweierbosniakengasse” (“Ulica Druge Bošnjačke”), a u hodniku koji spaja crkvu Barmherzigenkirche Graz i bolnicu Krankenhaus der Barmherzieg Bruder Graz – podignuta je spomen ploča u čast pripadnika 2. bosanskohercegovačkog puka.
Historičar Sigmund Gandini, pišući o 2. bosanskohercegovačkom puku, je zabilježio: “Kakav god stav zauzeli prema vojevanju i ratnim događajima, jedno je izvjesno: mi Austrijanci imamo dobar razlog sa zahvalnošću se prisjećati sinova Bosne i Hercegovine”.