Dolaskom na vlast sultana Murata IV 1623. godine počinje proces kratkotrajnog povratka nekadašnje moći Osmanskog carstva. Sultan je lično rješavao svaki mogući problem vezan za osmanske namjesnika, pa je tako i neposlušnog Abaz Mehmed pašu iz Erzuruma, u septembru 1628. godine, prebacio u Bosnu da tamo bude namjesnik. Iako je bio bosanski beglerbeg svega tri mjeseca, Mehmed paša će ostati u bosanskohercegovačkoj historiji upisan kao jedan od najspecifičnijih osmanskih namjesnika iz razloga što je za veoma kratak period uspio da eliminiše gotovo sve begove, koji su se odmetali i pljačkali narod. Bio je veoma dobre naravi i sklon običnim stanovnicima Bosne, tako da je upamćen i kao najomiljeniji namjesnika iz prve polovine XVII stoljeća. Naročito je bio neumoljiv prema janjičarima, koje je smatrao krvnim neprijateljima. U Taslidži, Prijepolju i nekim drugim manjim mjestima pogubio je njih nekoliko.
U to vrijeme bosanski begovi počinju zloupotrebljavati vrhovnu vlast, ne obazirući se na osmanske pravne dokumente. Sami su kupili državne poreze, veoma često i više nego što je bilo propisano, a beglerbegove činovnike su sa malim svotama otpremali nazad u Travnik ili Banja Luku. Imenovanje Mehmed paše za novog bosanskog namjesnika su smatrali poniženjem, pa mu nisu čak poželjeli niti dobrodošlicu. Ovakvo ponašanje novi beglerbeg nije želio tolerisati. Prvi koji su mu zapali za oko su starješine begovske porodice Ljubovića iz Neveseinja, hadži Sulejman beg i njegovi sinovi. Pod izlikom da namjerava iz Banja Luke otputovati prema Gackom, kako bi upoznao bosanskohercegovački krajolik, u Gackom postavi logor i utabori se sa vojskom. Mustaj beg Ljubović, koji se tada slučajno zadesio u Gacku na svom imanju, posumnja da ga je beglerbeg došao uhapsiti i ubiti, a imanje mu zaplijeniti. Tada beglerbegov kamp napade Mustaj beg uz pomoć janjičara Osman Beša i tridesetak vojnika, ali ga Mehmed paša dočeka spremno i potpuno razbi. Tada Mustaj beg pobježe u Nevesinje. Mehmed paša zatim napade njegov posjed, a sinove mu odvede u Travnik gdje ih je odgojio i obučio u vrsne ratnike. Ipak, beglerbeg nije namjeravao odustati od eliminacije Ljubovića, te poče na sav glas govoriti kako nije vidio hrabrijeg viteza od Mustaj bega. Naravno sve to je bila taktika da pohapsi preostale Ljuboviće. Tako u njegov tabor dođe i Omer Ćelebi koji pridobi njegovo povjerenje. Nakon što ga je Mehmed paša uvjerio da nema potrebe da njegov otac bježi od njega, jer mu neće ništa nažao učiniti, mladić nasjede na ovakve tvrdnje i pozva oca Mehmed paši. Tada nekoliko stanovnika Nevesinja, koji su zbog zemlje bili u lošem odnosu sa Ljubovićima, potkupi Abaz pašu sa pet tovara jaspri, pod uvjetom da ih poubija. To je i učinjeno nakon montiranog suđenja u kojem su Ljubovići optuženi da su “neviđeno zlo koje je moglo zadesiti Hercegovinu”. Na molbu ajana pošteđen je bio samo Mustaj beg, ali mu je sva imovina oduzeta. Nakon što se vratio u Nevesinje i saopštio da mu je Mehmed paša oduzeo svu imovinu i da neće biti u stanju isplaćivati plaće, posada ga kamenova i protjera iz Nevesinja.
Nakon ovog događaja Mehmed paša krenu sa bosanskom vojskom prema Dalmaciji, tačnije Klisu sa namjerom da zauzme zadarsku tvrđavu i tako proširi Bosanski ejalet dalje prema moru. Tada zadarski zapovjednik spremi Mehmed paši darove sa molbom da grad ostavi na miru. Mehmed paša je ponovo igrao na kartu lukavstva te pristade ali sa molbom da mu samo dopuste ući u grad kako bi ga razgledao. Međutim, Zadrani su mu uskratili pristup, bojeći se da iz njega neće htjeti izaći. Tada beglerbeg udari svom silom na Zadar te ga poče opsjedati. Posredovanje mletačkog izaslanika Mehmed paša je smijenjen. Nakon toga se uputio prema Beogradu sa namjerom da dobije na upravu Budimski ejalet, ali u tome nije uspio. Dodijeljen mu je Vidinski sandžak sa zadatkom da čuva granicu Osmanskog carstva na Dunavu.
