Nakon što su jedinice Jugoslovenske narodne armije i četničkih paravojnih formacija poražene od strane Hrvatske vojske u blizini Čepikuća, 1. oktobra 1991. godine zbog odmazde, a u strateškom cilju opkoljavanja Dubrovačkog zaleđa, rezervisti JNA i četnici opkoljavaju a potom napadaju i do temelja uništavaju hrvatska sela u istočnoj Hercegovini – Ravno i Hrasno, koja su se nalazila u sklopu općine Trebinje. Time je zapravo započela velikosrpska agresija i na Bosnu i Hercegovinu.
Razlog za zločin je izmišljen. JNA je objavila da je uništeno jako ustaško uporište iz kojeg je pružana pomoć Dubrovniku, iako u Ravnom i Hrasnom nije bilo nikakvog radnog naroda niti oružanih lica. Pri tome su opljačkane i zapaljene brojne kuće, trgovine i crkva, a dio stanovništva je odveden u Trebinje. Tri dana kasnije srpsko topništvo je bombardovalo Ravno, a stanovništvo je pobjeglo u okolna brda. Brojni koji su ostali ubijeni su u divljanju pješadije.
Sve do 13. oktobra JNA je uništavala kuću po kuću. Vodstvo u Sarajevu je ostalo nijemo na ovaj zločin, iako je on predstavljao sami uvod i početak agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Nakon 8 mjeseci okupacije, jedinice Hrvatskog vijeća odbrane, Hrvatske vojske i Hrvatskih oružanih snaga su u junu 1992. godine, u sklopu operacije “Lipanjske zore” oslobodile selo Ravno.
