Ahatović: Dodik otvoreno izaziva Zapad, pod pokroviteljstvom Rusije krenut će u otcjepljenje

Predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorad Dodik boravio je ove sedmice u posjeti Moskvi gdje se sastao sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Kazao je kako je “veoma značajno da redovno razgovara s predsjednikom Putinom i da on ima vremena za Republiku Srpsku”, piše Faktor.

Dodik je Putinu uručio “Orden Republike Srpske na ogrlici za naročitu patriotsku brigu i ljubav prema RS-u, koji mu je dodijeljen povodom Dana Republike, 9. januara”.

Reagirao je State Department, poručujući da “niti jedna vlada, ni na kojem nivou, ne bi trebala u ovom trenutku proširivati saradnju sa Rusijom, dok ta zemlja provodi agresiju protiv Ukrajine”.

– Odluka predsjednika Dodika da se sastane sa Putinom dok Rusija ignoriše osnovne zakone međunarodnog poretka, kao i njegova odluka da oda počast Putinu ranije ove godine, kratkovidna je i ne služi interesima građana Republike Srpske – poručili su iz Ambasade SAD-a u BiH, podsjećajući da budućnost BiH vodi preko Brisela a ne Moskve.

– Skretanje predsjednika Dodika s ovog puta je kontraproduktivno i štetno – saopćili su iz Ambasade SAD-a.

Sa druge strane, Dodik kaže da ih ne zanima njihov stav.

– Ambasada SAD nije ta koja može, niti će odrediti šta je interes Republike Srpske. Njihov rat protiv Rusije nije i neće biti rat Republike Srpske. Put kojim žele da ide Republika Srpska odredili su birači, koji su podržali SNSD i ne znam šta američka ambasada ima s tim – odgovara Dodik.

Dodik je stavljen na američku “crnu listu”, a sankcije mu je uvela i Velika Britanija. Za njega to apsolutno ništa ne znači. Nakon svakog Dodikovog odlaska u Moskvu uslijede “oštre reakcije”. I to je sve. On nastavlja po svome.

– Sve građane u Bosni i Hercegovini koji razmišljaju normalno, neopterećeni nacionalizmom i vještačkim podjelama jako uznemirava tolerisanje Dodikovog ponašanja od strane međunarodne zajednice. Niti Sjedinjene Američke Države, niti Evropska unija izgleda da nemaju adekvatan odgovor za njegove aktivnosti – stav je vojnog analitičara Nedžada Ahatovića.

Činjenica je, nastavlja Ahatović, da je Putin Dodika primio kao državnika, a ne državnog službenika Bosne i Hercegovine potcrtavajući veze između Ruske Federacije i samo jednog dijela BiH što i formalno predstavlja direktan udar na naš državni suverenitet.

– Dokaz za to je da prilikom sastanaka Dodika i Putina, ambasador BiH, pa bar formalno nije prisutan, niti bilo koji drugi oblik državnog obilježja BiH. Sankcije, osude diplomatskim jezikom i već tradicionalno izražavanje zabrinutosti neće zaustaviti Dodika da i dalje podriva stabilnost države i regiona. Ovaj put Dodik je otišao korak dalje, odlikujući Putina ni za šta drugo već za sve znane i neznane masovne grobnice koje je ostavio po Ukrajini, vjerovatno u duhu sličnih ratnih zločina koji su činjeni i u BiH. Gurajući tako prst u oko SAD-u i EU i njihovoj “Russia Free” politici kako u međunarodnim odnosima, tako i u ekonomiji, Dodik otvoreno izaziva međunarodne autoritete, jer unaprijed zna da mu ne mogu ništa – smatra Ahatović.

Ovaj vojni analitičar za Faktor ističe kako “ovaj vrlo opasan presedan koji se sad već kontinuirano ponavlja, ostavlja mogućnost dalje erozije nivoa sigurnosti, kao i osjećaja sigurnosti kod samih građana u BiH”.

– Istovremeno Dodik vrlo slobodno i otvoreno dozvoljava Putinu da koristi naš entitet RS kao platformu, zajedno sa Srbijom, Hrvatskom i Mađarskom, za njegovo političko djelovanje u Evropi. Ta neuzurpirana veza može biti znak da će Dodik u dogledno vrijeme neometano krenuti sa zadnjom fazom otcjepljenja od države BiH pod pokroviteljstvom Ruske Federacije.

Otvoreno zagovarajući ruski antizapadni i anti-NATO narativ, Dodik prkosi Amerikancima i ujedinjenim Evropljanima, jer ponavljam on smatra da mu niko ništa ne može. Možda zaista i ne može, jer niko se i ne šali da sa nivoa bilo kojeg tužilaštva u BiH ispita njegovu više stotina miliona maraka vrijednu imovinu i nekretnine koje ima i u zemlji i u inostranstvu. Možda još nije došao na red, a možda neće nikada ni doći. Ko zna – zaključuje Ahatović.