U gradu Vlasenici 1992. godine živjelo je 4.800 Bošnjaka, dvostruko više od Srba u tom gradu. Nakon brutalnih zločina, mučenja, logora i progona… Bošnjaci su se u Vlasenicu počeli vraćati 2002. godine. U posljednjih dvadesetak godina imovina koju su koristili Srbi, a pripadala je Bošnjacima, vraćena je pravim vlasnicima. Danas, ne računajući okolna prigradska naselja, u gradu Vlasenici živi svega stotinjak Bošnjaka. Posljednjih godinu-dvije, tridesetak godina nakon progona, Bošnjaci svoja imanja u Vlasenici rasprodaju po nerealno niskim cijenama, uglavnom zato što su sami obarali cijene svojih nekretnina.
Jedna od bošnjačkih kuća na prodaju je ona rahmetli Sulje Babića, koja se nalazi na izuzetno dobroj lokaciji u blizini robne kuće. To je stara kuća neobičnog stila gradnje. Nakon saznanja o prodaji, Medžlis Islamske zajednice Vlasenica je na svom Facebook profilu pozvao da novčano donira svoje sugrađane i Medžlis za kupovinu ove kuće. Za samo tri sata prikupljeno je 20.000 maraka, a cijena kuće je 11.000 eura.
Glavni imam Medžlisa Vlasenica Nurdin-efendija Grahić objašnjava za portal Stav kako je sve počelo: “Dobili smo informaciju da se prodaje ova kuća po nekoj povoljnoj cijeni, lokacija je veoma dobra, u centru je grada i na neki način mi smo u ime Islamske zajednice uputili molbu svim našim sugrađanima u domovini i dijaspori da se uključe i da ovo bude naše zajedničko dobro, zajednički vakuf. Na Facebook stranici Medžlisa, koju prati veliki broj naših sugrađana, objavili smo ovu molbu i za nepuna tri sata imali smo obećanih 20.000 maraka za kupovinu nekretnine. Željeli smo na ovaj način da sačuvamo barem jednu bošnjačku nekretninu, barem jednu bošnjačku kuću koja se prodaje, da sačuvamo jedan komad bošnjačke zemlje na ovim prostorima. S obzirom na to da je Bošnjaka sve manje, ovom prodajom porodičnih kuća ostaje i manje bošnjačke zemlje. Možda ovo bude podstrek i drugim ljudima da malo više obrate pažnju, povedu računa i informišu se za ovo što smo mi uradili te da i oni budu ti koji će u dogledno vrijeme kupiti neku nekretninu bez obzira na njenu tržišnu vrijednost i time sačuvati komad bošnjačke zemlje.”
Efendija Grahić pojašnjava da su s obzirom na dosadašnje iskustvo pomaganja sugrađanima i dijaspori u obnovi vjerskih objekata i humanitarnim akcijama bili optimistični u akciji prikupljanja sredstava, ali ovaj put su bili zaista pozitivno iznenađeni odzivom ljudi. Iako je bilo planirano da manifestacija traje samo dok se ne prikupi novac za kupovinu kuće, neki od donatora su zamolili Medžlis da se manifestacija i njeno trajanje produži za cijeli oktobar, kako bi se preostali prikupljeni novac koristi ne samo za kupnju kuće, ali i za njegovu rekonstrukciju.
“Ovo je za nas jedna lijepa vijest, a posebno nas raduje spremnost naših ljudi da se uključe u ovakve akcije. To je pokazatelj da, bez obzira na to gdje se nalaze, oni vole Bosnu, svoju Vlasenicu, Podrinje jer su se uključili i ljudi iz susjednih gradova. Nadam se da ćemo biti motivacija i drugim islamskim zajednicama i našim pojedincima koji su boljeg ekonomskog stanja da isto postupe kao što smo uz pomoć naše braće i sestara koji žive širom svijeta mi učinili”, kaže efendija Grahić.
Vlasnik kuće rahmetli Suljo Babić živio je u ovoj kući sa svojom porodicom sve dok nisu deložirani 1992. godine. Njegovi roditelji odlučili su prodati porodičnu kuću u Vlasenici. Kuća je izgrađena u određenom stilu, svjedok je jednog historijskog razdoblja i stila gradnje koji je prevladavao u to vrijeme. Prilikom obnove Skupština će uz pomoć stručnjaka nastojati da očuva autentičan izgled kuće, jer u Vlasenici nema sličnih kuća građenih u ovom stilu.
“Kada je obnovimo, to će biti kuća u kojoj će moći živjeti manja porodica. Ako se to ne desi, prilagodit ćemo je da bude na usluzi našim sugrađanima koji do sada nisu obnovili kuće u Vlasenici, koji nemaju gdje prenoćiti u Vlasenici, a prije svega onima koji su vakifi te, naravno, i drugima koji žele tu odsjesti. Nama će biti velika čast da neko ko posljednjih trideset godina nije proveo nijednu noć u Vlasenici sada ima priliku da provede u ovoj kući. Želja nam je da se što više Bošnjaci zadržavaju ovdje, da ne bude Vlasenica grad kroz koji samo prolaze, želimo da pojačamo prisustvo Bošnjaka na ovom prostoru”, objašnjava Nurdin-efendija Grahić.
Kuća rahmetli Sulje Babića može funkcionirati kao musafirhana i postati druga musafirhana u Vlasenici ukoliko u njoj ne žive porodice sa socijalnim potrebama. Naime, u izgradnji je pansion porodice Durmić, koji ima nešto veći smještajni kapacitet.
“Ona je još u izgradnji i svi koji mogu podržati i taj projekt ne bi bilo loše da se privedu kraju radovi. Kako se najavljuje, Vlasenica će biti jedan od onih gradova koji će imati moderno skijalište i očekuje se da će rasti potreba za smještajnim kapacitetima. Mi bismo voljeli da vakufske smještajne kapacitete koje imamo stavimo u funkciju, a isto tako da i svi Bošnjaci koji imaju slobodne smještajne kapacitete također ih stave u funkciju kako bi cijela zajednica imala koristi od toga”, kaže ef. Grahić.
Kuća rahmetli Sulje Babića može funkcionirati kao musafirhana i postati druga musafirhana u Vlasenici ukoliko u njoj ne žive obitelji sa socijalnim potrebama. Naime, u izgradnji je pansion obitelji Durmić, koji ima nešto veći smještajni kapacitet.
Prema njegovim riječima, Vlasenički džemat je obnovio sve vjerske objekte, džamije i škole, a došlo je vrijeme da se posveti novim temeljima, obnovi i rekonstrukciji temelja. Uz pomoć građana i dijaspore, nadaju se da će u budućnosti imati još puno obnovljenih i prilagođenih društvenih objekata na usluzi cijeloj zajednici.
Iskazana je zainteresiranost Bosanaca i Hercegovaca za darivanje svoje imovine – kuća i zemljišta u gradskim i prigradskim naseljima. S obzirom da se stanovnici Vlasenice zbog svog prirodnog položaja ne mogu baviti poljoprivredom kao u Bijeljini i Janji, imanjem se mora raspolagati na malo drugačiji način za turističku ili drugu namjenu u zajednici koja je u tom trenutku potrebna. U svakom slučaju, nekretnina mora biti stavljena u funkciju.
Uz učešće Medžlisa Vlasenica i donatora iz cijele Bosne i Hercegovine i dijaspore, spašena je Bošnjačka kuća u Vlasenici, ali to neće zaustaviti trend rasprodaje imovine. Tridesetak godina nakon protjerivanja Bošnjaka iz Vlasenice, efendiji Grahiću nije jasno zašto sada “povećava” rasprodaja imovine, jer je rijetko ko u današnje vrijeme prisiljen na prodaju.
“Razumio bih da je to urađeno 2000. godine, u periodu kada povratak nije bio ni na početku, ali me iznenađuje da neko nakon trideset godina prodaje imovinu gdje se rodio, gdje ima unazad nekoliko generacija svojih rahmetlija ovdje ukopanih, i to po cijeni znatno nižoj od tržišne vrijednosti, samo da je što prije proda. Meni to nije jasno. Tu nema materijalne dobiti, za te pare u nekom gradu u Federaciji BiH ne može ostvariti ništa, tako da su razlozi začuđujući. Ali, naravno, svako ima pravo da raspolaže svojom imovinom kako želi. Meni je stvarno žao što ne dođu nama u Islamsku zajednicu, mi bismo na ovakav način mogli kupiti nekretninu koju oni prodaju. Za ove 22 godine obnoviteljskog rada Medžlisa IZ Vlasenica siguran sam da smo svake dvije-tri, ako ne baš svake godine, mogli kupiti po jednu ovakvu nekretninu. Sada bismo imali desetak nekretnina. Ali ono što nas boli jeste da Bošnjaci ne dođu do Islamske zajednice i ne ponude nama ili nekom drugom Bošnjaku da kupi nekretninu, sve se to uradi u nekoj tajnosti i, kada sve bude završeno, onda mi za to čujemo. Voljeli bismo da se obrate Islamskoj zajednici, a Islamska zajednica jeste mjesto gdje možemo pozvati Bošnjake da kupuju za sebe ili da na ovakav način kupimo kuću nekoj ugroženoj porodici ili da to bude opšte dobro za cijelu zajednicu”, kaže Nurdin-efendija Grahić.
