Danas je opće prihvatljivo mišljenje da Iliri nisu uzgajali vinovu lozu dok nisu došli u dodir sa Grcima i da veći dio ilirskih plemena, iz unutrašnjosti, nije poznavao vinovu lozu sve do dolaska Rimljana na naše prostore.
Ipak, na nekim ilirskim lokalitetima u unutrašnjosti, poput Donje Doline i Ripača kod Bihaća, pronađena su zrna grođža, odnosno sama vinova loza, ali njihovi stratigrafski podaci ne mogu sa sigurnošću svjedočiti da li je u pitanju vinova loza grčkog porijekla ili izvorna ilirska loza.
Već je Strabon u I stoljeću p.n.e zabilježio da je istočna obala Jadrana izrazito bogata vinogradima i maslinicima. Isti pisac nam navodi i da su ilirska plemena koja su živjela uz današnju rijeku Savu, očito ne posjedujući svoja vina, ista uvozili u drvenim bačvama iz Akvileje. U rimsko doba u Iliriji su se proizvodila izvrsna vina, a posebno je kod Rimljana bilo popularno ono koje se proizvodilo u današnjoj Istri.
U predrimsko doba Iliri su od alkoholnih pića naročito cijenili i uživali u raznim vrstama piva, a posebno u medovini. Ako je vjerovati vijestima starih pisaca, Iliri su bili velike pijanice. Imali su naročito razvijen stepen zemljoradnje a uzgajali su nekoliko vrsta žitarica – dvozrna pšenica (triticum dicoccum), ječam, proha, bob i leća. Međutim stari pisci bilježe da su im one najmanje služile za prehranu, već za pijanstvo. Za Ilire se dalje bilježi da su bili rijetki trenuci kada nisu bili u opijenom stanju. Ilirski kralj Gencije bio je, prema riječima Polibija, pijan i dan i noć, a njegov prethodnik na ilirskom prijestolju Agron umro je nakon što se opio i zbog toga dobio pleutris. Poznat je i podatak da su Kelti porazili Ardijejce varkom u kojoj je odlučujuća bila sklonost ilirskih vojnika pretjeranom piću i jelu.
Vrlo živu sliku o ilirskim pijankama dao nam je grčki pisac Teopomp. Kako navodi: “Iliri su sjedali da piju, i kako su pili tako su sve više opuštali pojase. Potpuno pijane vodile su ih kućama njihove žene koje su i same sudjelovale u tim teverenkama”. I ime peonskog boga Dualosa ima veze sa vinom i pijanstvom. Naime, leksikograf Hezinije navodi da se bog vina Dinoizije kod Ilira zvao Dualos, a to je ime savremena filologija povezala sa albanskom riječju “dej” = pijan i gotskom “dwals” = luđak. Te dvije riječi izvedene su iz istog korijena iz kojeg je nastalo i ime tog panonskog božanstva.
Poznati su i nazivi brojnih pića koja su Iliri konzumirali. Pisac Aristotel navodi izvrsnu medovinu koju su proizvodili Taulanti. Pravila se od meda i vode posebnim postupkom kojeg su i sami Grci od Ilira naučili. Ta medovina se konzumirala dok se širom Ilirije sadila vinova loza, tako da Iliri nikada nisu oskudijevali u alkoholu kojeg su iznimno volili. Uz medovinu Iliri su pili i pivo kojeg su pravili od fermentiranog ječma, a zvali su ga narodnim imenom sabaja, kako je zapisao sv. Jeronim. Prema riječima antičkih pisaca Marcelina i Kasija, to je zapravo bilo piće za siromahe, a Rimljani su cara Valensa zvali podrugljivim imenom “sabairius” jer je bio porijeklom Ilir a naročito je volio to piće.
