Iako je u prvim mjesecima odbrambeno – oslobodilačkog rata ‘92 – ‘95 postojao manji broj jedinica Armije Republike Bosne i Hercegovine koje su imale multietnički karakter, poput Prve slavne brigada (111. viteška brigada), koja je u svom sastavu imala oko 500 Srba, jedinice na Dobrinji, koja je prema svjedočenju komandanta Ismeta Hadžića imala oko 30% Srba i Hrvata, Vikićevih specijalaca u čijem je sastavu bilo oko 40% Hrvata i Srba, bosanska armija zapravo nikada nije imala stvarni svenarodni karakter, već su njezin sastav većinski činili Bošnjaci. Tvrdnja o multietničkom karakteru ARBiH provlačila se tokom rata, prvenstveno zbog općeg imidža ARBiH u svijetu, a i u godinama nakon rata od strane pojedinaca koji su preuveličavali svoje ratne zasluge.
U stvarnosti, prema službenoj evidenciji ARBiH iz 1992. godine, ona je brojala: 182 748 Bošnjaka, 12 364 Hrvata i 6 600 Srba. Na kraju rata u ARBiH je bilo 203 368 Bošnjaka, 2 283 Hrvata i 1 087 Srba. Da je nacionalna struktura ARBiH 1992. godine bila srazmjerna nacionalnoj strukturi stanovništva BiH, prema popisu iz 1991. godine, onda bi u njoj trebalo biti 64 400 Srba i 23 000 Hrvata. Međutim, kao što vidimo iz priloženih podataka takvo stanje nije bilo ni približno. O razlozima takvog stanja, danas gotovo da niko nije govorio. Još 1991. godine, najveći broj Srba je mobilisan ili se dobrovoljno javio u rezervni sastav Jugoslavenske narodne armije, čije su jedinice u maju 1992. godine prerasle u Vojsku Republike Srpske. Hrvati na drugoj strani od početka rata stupaju u Hrvatsko vijeće odbrane i Hrvatske odbrambene snage, koje su ipak bile lojalne R BiH, ali su i Hrvati iz HOS-a nakon likvidacije njihovog vodstva na čelu sa Blažem Kraljevićem gotovo u potpunosti prešli u redove HVO. HVO je odbio naredbu da bude uključen u Teritorijalnu odbranu RBiH, odnosno ARBiH. Snažna propaganda u godinama rata je stalno odvraćala Srbe i Hrvate da budu u ARBiH. I oni koji su se ipak nalazili u redovima ARBiH često su nazivani izdajnicima, trpjele su njihove porodice i rodbina u krajevima pod agresorskom kontrolom itd. Zbog toga su vremenom mnogi napuštali redove ARBiH, prelazili u radnu obavezu, kretali se u izbjeglištvo, inostranstvo, pa čak i dezertirali na suprotnu stranu, pa se njihov broj do kraja rata putpuno smanjio. S toga se sa pravom može reći da su Bošnjaci bili nosioci odbrane BiH uz određeni broj Srba i Hrvata koji su uspjeli nadvladati sve prepreke i ostati dio odbrambenih snaga BiH.
