Iako se ne može sa sigurnošću tvrditi da je u potpunosti djelo osmanske arhitekture, Arslanagića most na rijeci Trebišnjici u Trebinju predstavlja jednu od najmaestralnijih slika osmanske arhitekture. Most je podignut u periodu Mehmeda paše Sokolovića, a otvoren je 1574. godine. Povezivao je centralnu Bosnu i Novi (današnji Herceg Novi koji se u to vrijeme nalazio u sklopu Bosanskog ejaleta). Na sredini je imao kulu koja se zatvarala noću, a prvenstvena namjera mosta je bila da se preko njega kreću trgovačke karavane, najviše so. Dužina mosta iznosi 92,25 metara a širina ceste od 3,6 do 4 metra. Uzdiže se i do 15 metara iznad vode.
Kada su Mlečani 1687. godine, u vrijeme Bečkog rata, zauzeli Novi, što je izazvalo povlačenje bogatog sloja muslimanskog stanovništva, i most je izgubio na svom značaju. Na to je također utjecala i izgradnja trgovačkih puteva prema Dubrovniku. Jedan od muslimana iz Novog je bio i Arslan aga, koji je dobio zadatak da naplaćuje mostarinu. Da bi sebi olakšao posao napravio je i kuću odmah pored mosta. Vremenom je tu niklo cijelo selo, koje se nazvalo Arslanagići, pa se i most počeo nazivati Arslanagića most.
Krajem Drugog svjetskog rata most su minirali četnici, pa je oštećeno lijevo krilo. Drugo oštećenje mosta se desilo 1965. godine, kada su tadašnje jugoslavenske vlasti odlučile da na tom mjestu naprave hidrocentralu. Most je rastavljen, kamen po kamen, i stajao je na obližnjem polju više godina. Godine 1970. most je ponovo premješten i nakon dvije godine slaganja, ponovo je pušten u upotrebu, ali ovaj put nekoliko kilometara niže, u trebinjskom naselju Gradina. Selo Arslanagići je većim dijelom poplavljeno i ostalo je samo nekoliko kuća iznad nivoa jezera. U jeku ratne srpske propagande, 1993. godine, naziv mosta je promijenjen u Petrovića most, navodno, uz objašnjenje da su Arslanagići postali od porodice Perovića. Također, je promijenjeno i ime sela u Perovića most. Ipak, njegovo izvorno ime je i danas ostalo ustaljeno tako da ga narod i dalje naziva Arslanagića most.
