Do slavenskog naseljavanja prostora Bosne i Huma ilirski etnos je imao milenijum i pol kontinuiteta na našim prostorima. Iliri u formirali jak plemenski savez koji se stoljećima opirao rimskoj pacifikaciji u svim tokovima njezine civilizacije.
Dolaskom Slavena, a za njima i Avara, na ove prostore cijeli taj žilavi, drevni narod, nije mogao jednostavno nestati. Svi noviji rezultati upućuju na to da je cijeli taj proces stapanja starosjedilačkog neromaniziranog i poluromaniziranog ilirskog etnosa i slavenskih došljaka, naročito u pograničnim oblastima, bio intenzivan i da je ilirski element imao veoma važnu ulogu u formiranju kulturnih, somatskih i psihičkih karakteristika slavenskog stanovništva koje danas naseljava prostore BiH. Danas se poprilično zanemaruje uloga Avara na formiranje etnosa.
Avari su nomadski narod iz srednje Azije koji, zajedno sa Slavenima koji su ih pratili (po brojnim mišljenima Slaveni su bili obični robovi Avara), prodire na prostore Balkana u VI stoljeću. Imali su znatnu ulogu na formiranje prvih oblika državno – političke organizacije, kada su predali vodstvo slavenskoj masi. Njihova dvjestogodišnja vladavina na ovim prostorima, bez sumnje ima značajan pečat za prostore današnje BiH. Danas, po mnogima, argumentirano djeluje tvrdnja da je titula bana zapravo izvedenica avarske titule bajan – bogat posjednik.
O snažnom utjecaju na društveni razvitak bosansko – husmkih Slavena svjedoči i vladarska titula urun – gospodin, koja je nesumnjivo avarskog porijekla, a koja je pronađena na Humačkoj ploči uz ime kritora crkve Sv. Mihajla. Titulu će kasnije preuzeti ugarski i bizantski dvor i ona će imati treći stepen važnosti.
Početkom XV stoljeća ova titula se nalazi uz ime velikog vojvode Bosne Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Među posuđenicama se nalazi i titula župana, koja je izvedenica avarskog termina jopan, supan, suppan. Značajna činjenica je i ta što se od 30 poznatih lokaliteta na Balkanu izvedenih iz korijena Obri, što je bio drugi naziv za Avare, čak 15 nalazi na području današnje BiH.
