U hercegovačkom kršu, u Planoj, nedaleko od mjesta Bileća, nalazi se jama Čavkarica. Dana, 3. septembra 1941. godine lokalni četnici su počinili jedan od najzloglasnijih zločina nad 450 Bošnjaka Bilećkog kraja, kada su žive Bošnjake pobacali u lokalnu jamu, koja je dobila naziv po tome što su čavke u njoj pravile gnijezda. Svjedok ovog događaja je bila i Hadžera Bijedić koja je opisala ovaj zločin.
“Kada su nas četnici uhvatili, tj. komšije Srbi, kazali su da će nas odvesti u obližnji Stolac. U pitanju je bila cifra od oko 600 žena, djece i staraca, te pokoji mladić, koje nisu mogli ubiti u nedostatku metaka. Poveli su nas prema Nevesinju, te nas opet odatle povratiše govoreći da će nas povratiti kući, dok su oni u stvari tražili jamu, u koju će nas moći baciti. Najzad im je pošlo za rukom i našli su jamu, koja im je bila po volji. Nas su malo dalje od jame zadržali, dok su nas trojica sa puškama čuvali, da im ne bi pobjegli, a jama je od nas bila udaljena kojih 50 metara i iza jednog malog brežuljka tako, da mi, koji smo ovamo ostali, nismo mogli vidjeti kako ih bacaju. Jedan je od njih dolazio u razmaku od 10 do 15 minuta i odvodio nas po petero. Najzad dođe red i na mene. Povedoše me sa jednom ženom, jednim starcem i dvoje nejake djece. Od prve partije mene su bacili prvu. Čim sam prišla jami i vidjela šta me čeka, ja sam se od strana onesvijestila. Kada sam pala u jamu potres me je osvijestio. Dno jame je bilo malo šire od otvora. Ja sam se odmah pomakla u stranu, da me ne bi udarili oni što će doći iza mene, što su ih bacali. Osjećala sam pored straha i velike bolove u lopatici, jer sam prilikom pada izglavila ruku u lopatici. Osim mene bila je još živa i jedna žena, isto Ćatuša, koja je bila noseća. Ona je mnogo jaukala i previjala se od bolova zadobivenih prilikom pada. Ona je umrla drugi dan. Ja sam i dalje živjela, hranila sam se hljebom, kojeg sam ponijela sa sobom kad sam pošla, jer sam se nadala da će mi trebati usput. To isto su učinili i mnogi od nas. Dosta sam našla hljeba i u džepovima mrtve djece, te sam se i s time hranila. Dva puta su mi i čobani bacali malo hljeba. Ispočetka me je bilo mnogo strah, ali sam poslije navikla. U samoj jami nije zaudaralo i tu sam proboravila 81 dan. Nakon toga su me izvadili seljaci iz Nevesinja. Kad sam izašla, nije na meni bilo više od 30 kilograma, dok sada imam blizu 70.”
Za zločin nikada niko nije odgovarao. Kolektivna dženaza ubijenim Bošnjacima obavljena je tek u avgustu 2013. godine ispred džamije u Planoj. Hadžera je preživjela rat. Umrla je u Danskoj 16. januara 2014. godine.
