Prema historičaru Vladmiriu Ćoroviću ban Borić se rodio 1125. godine. Među historičarima se razvila i rasprava o njegovom porijeklu. Veliki broj historičara zastupa tvrdnju da je iz Požege, dok historičari poput Frana Milobara i Nade Klaić zastupaju tvrdnju da je iz Bosne, a Nedeljković tvrdi da je iz Huma. Ipak, treba imati na umu da je u prvim stoljećima nakon njegove vladavine, zastupljen veliki broj njegovih potomaka i rođaka na prostoru Požege, čiji su posjedi zastupljeni sve do sredine XIV stoljeća. Bana Borića historičari poput Vjekoslava Klaića, Ferde Šišića i Nade Klaić smatraju samostalnim bosanskim vladarom i saveznikom ugarsko – hrvatskog kralja, dok drugi poput Perojevića, Ćorovića, Babića, Dimića i Ćirkovića, bana Borića smatraju vazalom ugarske. Zastupnici teze da je ban Borić bio ugarski saveznik i samostalni bosanski vladar, tu tvrdnju uzimaju iz djela bizantskog historičara Kinama, koji opisuje rat između cara Manojla Komnena i ugarsko – hrvatskog kralja 1154. godine, u kojem ratu je sudjelovao i ban Borić, te za njega kaže da je bio saveznik (σῦμμἄχoϚ) ugarskog kralja. Ipak, Ćorović upozorava da riječ σῦμμἄχoϚ ne označava samo saveznika u državno – pravnom sislu već općenito saborca i pomoćnika. Osim toga, Kinam za Borića kaže da je bio egzarh dalmatske zemlje Bosne, a pojam egzarh u bizantskoj terminologiji ne označava nezavisnog vladara. Obzirom na sve navedeno mi se u ovom članku nećemo previše uplitati u “sukobe” historičara, već ćemo navesti one činjenice o banu Boriću koje ne izazivaju neslaganja i pretjerana razilaženja.
Idući u pomoć Srbima, ugarskim saveznicima, 1150. godine ugarska vojska prođe kroz Bosnu. Bizantski vladar Manojlo Komnen pobijedi Srbe, a zatim ugarskom vladaru Gezi II oduze Srijem. Ipak, 1154. godine Geza II je prekršio, od ranije, sklopljen mir te sa velikom vojskom provali na bizantsko područje. Glavnoj ugarskoj vojsci se pridruži i ban Borić sa svojim bosanskim četama koje su, prešavrši rijeku Dunav, opsjedale važan grad Braničevo na desnoj obali Dunava. Čim se bizantski car pojavio na bojnom polju, ugarska i bosanska vojska se razdvojiše tako da ugarska udari na Beograd, a bosanska krenu uz Savu prema rijeci Drini, krećući se prema Bosni. Bizantski car je na njega poslao svog važnog vojskovođu Vasilija, ali njegova vojska upade u zamku glavnine ugarske vojske u blizini Beograda te bi poražena, tako da se ban Borić uspješno uspio vratiti u Bosnu.
Nakon ovog događaja novi podatak o banu Boriću imamo tek 1163. godine, kada dolazi do borbe za prijestolje u ugarskoj, smrću vladara Geze II. Smatrajući da u Ugarskoj vrijedi nasljedstvo po starješinstvu, a ne po prvorođenom, ban Borić stade na stranu Gezine braće protiv njegovo sina. Najprije je na vlast došao Ladislav II, bivši bosanski vojvoda, ali on umire 1. februara 1163. godine. U izvoru koji spominje smrt Ladislava II imamo i novi spomen bana Borića koji se nalazi u samoj Ugarskoj, u Ostrogonu uz kralja Stjepana IV. Ban Borić staje na stranu Stjepana IV, ali ni njegova vlast nije dugo trajala. Vjerovatno uz pomoć Bizanta, sa kojim se nagodio, vlast od Stjepana IV preuzima Stjepan III, sin bivšeg vladara Geze II. Stjepan III započinje sa progonom pristalica Stjepana IV a u tom progonu stradat će i sam ban Borić. Naročito su stradale “južne zemlje”, među kojima je i Bosna, pa je pretpostavka da je u tim čistkama stradao ban Borić. Na bana Borića je poslan vojskovođa Gottfried, iz Njemačke, koji je u borbi savladao Borića a zatim se vratio u Ugarsku.
Pored svih izrečenih tvrdnji, Kinam navodi da Bosna nije bila podložena velikom županu srpskom, nego je tamnošnji narod imao svoje običaje i uredbe, a i vlastitog vladara. Bosna je u svom posjedu imala prostor Usore i Soli (sjeveroistočni kraj današnje BiH), dobivši ih od ugarskih kraljeva, pa je pretpostavka da su je te oblasti dovele u određeni stepen vazalnog odnosa, jer za samu Bosnu nema parametara, koji bi je doveli u odnos podložan kralju ugarske. Kinam navodi i da rijeka Drina razdvaja Bosnu od ostatka Srbije. Na osnovu ovoga jasno je da tadašnja Bosna nije bila dio srpske države. Štaviše ona je starija od nje. Daljna sudbina bana Borića nije poznata, osim činjenice da su se njegovi potomci naselili na prostoru donjeg Vrbasa i oko Grabanja u okolici Bosanskog Broda. Bio je oženjen Lavicom, kćerkom Stjepana od Bosne (neki ga smatraju prvim vladarom Bosne) sa kojom je imao dva sina, Stjepana Borića i Pavla, dok su mu se unuci zvali Odola, Čelk i Borić. Godine 1167. Bosnu su okupirali Bizantijci, čija će vlast potrajati narednih trinaest godina, sve do 1180. kada se pojavljuje novi bosanski ban Kulin.
