Beogradski advokat Čedomir Stojković u utorak, 11. jula, bio je među grupom ljudi koji su u centru Beograda paljenjem svijeća odali počast žrtvama genocida u Srebrenici. Nedaleko od njih okupila se grupa nacionalista koji su uzvikivali poruke “Srebrenica nije genocid”, noseći zastave sa likom ratnog zločinca Ratka Mladića. Između ove dvije grupe bio je kordon policije.
Stojković je u jednom trenutku učinio nešto što bi malo kome palo na pamet, pa čak i što bi se malo ko usudio. Prošao je kroz policijski kordon i potpuno smireno pitao nacionaliste: “Zašto to radite?”. Zahvaljujući njegovoj, slobodno se može reći, gandijevskoj smirenosti, uspio je da umiri razularenu grupu i da ih “natjera” da ga saslušaju i objasni im zašto pali svijeće za žrtve genocida.
PRORUSKA ZEMLJA
U razgovoru za Oslobođenje objasnio je svoj postupak.
– Mislim da problemima ne treba okretati leđa, nego im ići u susret. Duboko verujem da uvek treba tražiti dobro i tamo gde ga čovek ne vidi. Ljudska duša, ma koliko duboko potonula u mrak, verujem da uvek ima tračak svetlosti koji možemo da izvučemo iz nje. Sve su to mladi ljudi koji, pretpostavljam, nisu bili ni rođeni ili su bili vrlo mladi 1995. godine, kada je genocid u Srebrenici počinjen, ali su danas u tim nacionalističkim vodama. Verujem da su zloupotrebljeni. Duboko verujem da se s njima mora razgovarati, kao i da sasvim druge sile i strukture u Srbiji žele njima da manipulišu. Kada vidim takvu situaciju, osećam unutrašnju potrebu da im priđem i pokušam uspostaviti neku komunikaciju. Ne možemo se praviti da ti ljudi ne postoje. Ne možemo ih ignorisati, jer to vodi u samo još veće probleme, rekao nam je Stojković.
Ljudi koji su uzvikivali nacionalističke parole nisu bili ni rođeni, ili su bili vrlo mladi, kada se dogodio genocid u Srebrenici
Na sjednici Skupštine Srbije, koja je održana na dan dženaze žrtvama srebreničkog genocida, zastupnica stranke Moramo Jelena Jerinić izviždana je od zastupnika vladajuće koalicije, ali i od pojedinih opozicionih političara, kada je pokušala otvoriti diskusiju o Srebrenici, pitajući šta se postiže negiranjem genocida.
– Mi prvo moramo znati da je Srbija, zbog decenijskog, organizovanog, koordiniranog i dobro finansiranog uticaja iz Moskve postala proruska zemlja. Svaki put kada bi se u Srbiji digao glas koji samo prima k znanju šta se sve zaista desilo u BiH i drugim mestima u bivšoj Jugoslaviji, Ruska Federacija je svaki takav glas gušila i nazivala ga izdajničkim. Vi danas kada imate nekog ko sebe zove rusofilom ili proruskim orijentisanim čovekom, to je čovek koji uvek negira genocid u Srebrenici, koji negira zločine na Kosovu, koji ne zna ili ne želi da zna šta se desilo u Batajnici, koji ima, da tako kažem, antihristni pogled na svet. Mi smo u utorak u Skupštini mogli da vidimo te ljude, koji su proruski orijentisani, koji predstavljaju uzrok i posledicu svega onoga zlog što nam se dešavalo tokom 90-ih godina, istakao je Stojković.
Na dan dženaze u Srebrenici, navečer je organizovan koncert na kojem su se mogle čuti nacionalističke pjesme. Koncert je organizovan u okviru manifestacije Petrovdanski dani.
– Ja sam i ovim nacionalističkim momcima, koji su vikali u Beogradu dok smo mi palili sveće za žrtve genocida u Srebrenici, objašnjavao da svako ima pravo na mišljenje, ma kakvo ono bilo. Međutim, da vi dođete kod groblja, na godišnjicu kada je vaš komšija umro i kada porodica održava pomen, te da pevate i vičete, to je jedan duboki antihristni, antiljudski i zločinački čin. To što se desilo u Srebrenici da su puštene pesme na dan pomena, bilo kakve pesme je akt zla. To zlo mora da se leči, rekao je Stojković.
PRODUBLJENJE PODJELA
Uporno odbijanje Srbije da prizna zločine koje su počinili njeni državljani u ratovima 90-ih dovelo je posljedično do negiranja “svojih” zločina i kod drugih naroda na ovim prostorima, što još više produbljuje podjele među ljudima.
– Siguran sam u to, i uvek polazim od sebe, da narod koji je bio najbrojniji u Jugoslaviji ima najveću odgovornost za sve što se u Jugoslaviji dešavalo, uključujući naročito BiH. Svaki proces ozdravljenja počinje od sebe. Ne mogu da zahtevam od bilo kog drugog da ozdravi pre mene. Ne smem, niti imam pravo da zahtevam od bilo kog drugog da se suoči sa činjenicama pre nego što se ja suočim sa njima. Kada se u mom narodu dogodi proces ozdravljenja, tek onda imam pravo da zahtevam od drugih naroda da učine isto, poručio je Stojković.