Dana 4. juna 1992. godine u 8 sati Štabu Teritorijalne odbrane Žepe je javljeno kako se iz pravca Han Pijeska kreće kolona motornih vozila u čijem sastavu su dva tenka, dvije “prage” i desetak kamiona. Obzirom da pregovori nisu podrazumijevali kretanje srpskih motornih vozila kroz teritorij kojeg kontroliše TO Republike Bosne i Hercegovine u Žepi, branioci Žepe su se spremili da pruže otpor, ukoliko bude neophodno. Cilj agresora, koji se kretao prema Zlovrhu, je bio da zaposjedanjem dominantne kote, na kojoj se nalazio najsavremeniji radiorelejni uređaj JNA, stvori preduslove za napad i ovladavanje Žepom. Kolona je nesmetano prošla preko prvih barikada u mjestu Jelovci, ali je već kod narednog sela Stoborani major srpske vojske Šuka Dragan javio svojoj Komandi kako je na kolonu otvorena vatra iako to nije bilo tačno. Branioci Žepe su pomno pratili kretanje kolone sve do raskrsnice puteva u selu Luke, gdje se jedan krak odvaja prema vojnom objektu na planini Zlovrh, a drugi prema Han Pijesku. Na tom putu se nalazio jedan most kojeg su borci TO onesposobili kako bi blokirali kolonu. Kada je srpska vojska stigla do mosta, jedan dio vojske je pristupio osposobljavanju mosta, dok su motorna vozila uperila cijevi prema selu Brložnik i krenula pucati na njega. Iznenađeni ovim činom, branioci koji su se nalazili sa lijeve strane puta su uzvratili vatru. Dio kolone se uputio preko osposobljenog mosta dejstvujući putem po naseljenim objektima. Tom prilikom su zapalili 8 kuća. Tim činom došlo je do Bitke u Budučinom potoku.

Kako su branioci Žepe bili daleko inferiorniji u opremi i naoružanju, u odnosu na srpsku vojsku, presudan dio bitke bio je čin kada je borac Mehmed Zimić sa još nekoliko branioca motornom pilom odsjekao bor i popriječio put motornim vozilima. Tada je tenk koji je bio na čelu kolono skliznuo sa odsječenog bora i dijelom sa puta te tako onemogućio dalje kretanje kolone prema planini Zlovrh. Srpska vojska je drugim tenkom pokušala izvući prvi tenk, ali bezuspješno. U tom trenutku neprijateljska pješadija je izašla iz motornih vozila i otvorila vatru na branioce. Uvidjevši da bi tenk mogao pasti u ruke branilaca srpski vojnici su ga polili benzinom i zapalili.

Istovremeno je, na kilometar udaljenosti od Bučinog potoka, u mjestu Borak trajala grčevita borba “prsa u prsa” koja je okončana velikim gubicima na obje strane, ali poslije koje je srpska vojska bila primorana da se povuče prema Budučinom potoku, gdje je nastavljena borba. Također, jedna od prekretnica bitke bila je i odbrana mjesta Palež, gdje srpska vojska nije uspjela ostvariti proboj u cilju ovladavanja Zlovrha. Jedinica iz sela Brložnik, kojom je komandovao Nail Nuhanović, bila je locirana iznad Budučinog potoka, gdje je kontrolisala dominantne položaje. Koristeći zapaljive gume koje su spuštali prema neprijateljskim vozilima, zapalili su jedan kamion u kojem se nalazio MTS, što je izazvalo jaku detonaciju i paniku među srpskim vojnicima. Teška borba odvijala se sve do kraja narednog dana, 5. juna 1992. godine. Na ratištu je ostalo 48 ubijenih srpskih vojnika, dok su 34 zarobljena. Uništen je i jedan tenk te 8 kamiona, uz zarobljavanje desetina sanduka municije i drugog lahkog naoružanja. Za odmazdu srpska vojska, koja je bila u povlačenju prema Han Pijesku, zapalila je nekoliko kuća i pratećih objekata u selu Brložnik.

Narednog dana, 5. juna, u 15 sati otpočeo je novi žestok napad srpske vojske na selo Stoborani i prema selu Gođenji. U napadu su korištena oklopno – mehanizovana sredstva. Nakon što su ovladali selom Stoborani, uništene su gotovo sve kuće i popratni objekti uključujući i objekat šumskog preduzeća Han Pijesak. Zauzećem sela srpska vojska se podijelila na dva dijela – jedan je išao prema centru naselja, a drugi preko Stoboranskog polja. Uslijed srpskih zločina civilno stanovništvo se povlačilo prema selu Stijene. Ipak, prilikom proboja srpska vojska je otvorila vatru prema civilima i tom prilikom ubila 10 civila ukljčujući 7 članova familije Sejfić među kojima se nalazila i petnaestomjesečna beba Safet Sejfić. Isti dan granatirano je i selo Gođenji, poslije čega su ušli u naselje i tom prilikom ubili pet pripadnika TO Žepe koji su u Osnovnoj školi čuvali zarobljene srpske vojnike iz Bitke u Budučinom potoku. Dio sela koji nisu zauzeli granatirali su cijelu noć 5/6. juni 1992. godine, da bi u jutarnjim satima sa dvije pješadijske čete pokrenuli napad. Jedna četa je napadala pravcem Dobri potok – izvor Gvozd – zaseok Luke, a druga pravcem Vijenci – Kule – Autobuska stanica. Branioci su uz velike napore odbili napade ali je tom prilikom poginulo 5 rezervnih policajaca i 2 pripadnika TO Žepa. Istog dana, dok su se srpske snage povlačile prema Han Pijesku, djelovali su i avioni iz Srbije, vjerovatno u cilju bombardovanja prostora Budučinog potoka, gdje su vođene borbe. Međutim, avio bombe su pale na prostor srebreničke općine.

Poslije rata u Budučinom potoku su postavljena dva spomen obilježja – jedno koje podsjeća na 48 poginulih srpskih vojnika i drugo na kojem su ispisana imena poginulih branilaca Žepe koji su poginuli u toku Bitke za Budučin potok. Srpska strana poraz posmatra kao zločin, navodeći da su srpski borci ubijeni iz zasjede na putu da dostave hranu gladnim vojnicima JNA koji su bili stacionirani na planini Zlovrh. Na spomeniku je navedeno da su poginuli “pali za slobodu i čast srpskog naroda”.

 

 

Prošli članak“Bošnjački korpus” u pruskoj armiji XVIII stoljeća – priča o elitnoj konjici pruskog kralja Fridriha Velikog
Sljedeći članakZaboravljeni heroji: Amir Ismić – gazija kojeg ranjavanje nije omelo da postane Baton modernog vremena