Sljedeće godine trebali bismo vidjeti šta Europska unija, uz potporu angažiranijeg Washingtona, može učiniti kako bi prekinula zastoj na Zapadnom Balkanu, naročito kada su u pitanju prijeteće zaoštravanje u Bosni i Hercegovini i blokada u pregovorima Beograda i Prištine, navode diplomatski izvori u Briselu.
Gledajući promjene u svijetu 2021. godine, ministar vanjskih poslova EU Josep Borrell ističe da su “sve češća retorika i potezi koji dijele ljude na Zapadnom Balkanu, posebno u Bosni i Hercegovini, omeli napore da se šest zemalja regiona približi evropskoj budućnosti”.
Borrell je to dao do znanja u pregledu događaja iz 2021. godine, smatrajući da je to godina velikih promjena i prestrojavanja “u kojoj su zamah dobile politike moći koje su neprestano postavljale izazove Evropskoj uniji i njenim vrijednostima”.
Nova administracija u Washingtonu također je imenovala nove izaslanike, iskusne stručnjake za zapadni Balkan, s ciljem da se više uključe u “nedovršene poslove” u regiji.
No, očekuje se da će se vidjeti politika nove njemačke vlade, koja je oduvijek bila važna za Balkan.
Europski izvori vjeruju da će francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji čeka aprilkse izbore, učiniti nešto više za prevladavanje “novih tenzija”, kako je i sam istakao, obrazlažući program francuskog predsjedavanja Unijom od 1. januara.
Francuski šef države upozorio je da se na Zapadni Balkan “historija vraća” i da je “ponekad tragična”.
Dužnosnici Vijeća ministara EU rekli su da su članice Unije i Europske komisije također vrlo zabrinute zbog opće slabosti napretka na zapadnom Balkanu u ključnim reformama u području vladavine prava i temeljnih sloboda.
Najteži problem, uz krizu u Bosni i Hercegovini, je blokada pregovora Beograda i Prištine o normalizaciji odnosa.
Višegodišnji dijalog pod okriljem EU nije postigao napredak, a izvori iz Bruxellesa slažu se da je sadašnja vlada u Prištini, koja odbija provesti ono što je kosovski parlament usvojio a EU potvrdila, Briselski sporazum koji predviđa formiranje Zajednice srpskih opština (ZSO).
Dokument ima snagu međunarodnog sporazuma za Europljane i Amerikance, što opovrgava kosovski premijer Albin Kurti, čija je politika, čini se, usmjerena na održavanje podrške navijača u zemlji, a po cijenu suprotstavljanja međunarodnih aktera.
Kurti je nedavno u Bruxellesu došao u otvoreni sukob s Borrellom, koji je novinarima rekao da vodi pogrešnu politiku i da mora učiniti sve što je moguće u dijalogu Beograda i Prištine.
Sugovornici iz Bruxellesa dodaju da Vučić inzistira da Priština ne može dobiti sve, a Srbija ništa.
Otuda i to da Vučić oklijeva, ili da ne želi brzo da sprovede ključne stavke u pregovorima o članstvu u EU, koje se tiču vladavine prava, nezavisnosti pravosuđa, suzbijanja korupcije, slobode medija i izražavanja, u čemu možda, kao i neki drugi vladajući političari u regionu, vidi i opasnost po održanje sopstvene vlasti, utisak je izvora u EU.
Istovremeno se velika netrpeljivost i govor mržnje i dalje ogledaju u odnosu vlasti prema opoziciji i nezavisnim medijima, kao i prema kritici koja stiže iz EU, posebno iz Evropskog parlamenta.
Kako se to vidi u Briselu, za ključne članice EU, posebno za Njemačku, a isti je i stav SAD, Srbija ne može da postane članica Evropske unije ako ne uredi odnose sa Kosovom tako da to bude neki vid priznanja samostalnosti Prištine, odnosno dogovor koji postignu dvije strane i “prihvati međunarodna zajednica”.
To je i dalje “uslov svih uslova”, čak i ako Srbija ispuni sve kriterijume iz Kopenhagena i postane djelotvorna demokratija sa tržišnom privredom, sposobna da se nadmeće s ekonomijama Unije na jedinstvenom evropskom tržištu.
Šef mađarske diplomatije Peter Siarto izjavio je poslije zasjedanja Savjeta ministara EU sredinom decembra i otvaranja klastera četiri u pristupnim pregovorima Srbije da zemlje na zapadu i sjeveru Unije nastavljaju da se protive proširenju na Zapadni Balkan, naglasivši da su nedavni razgovori u Evropskom savjetu bili “otrežnjujući”.
Doskorašnji šef češke diplomatije Jakub Kulhanek, čija zemlja u drugoj polovini 2022. preuzima predsjedavanje Unijom, također je predočio ono što u posljednje vrijeme ističu mnogi u prijestonicama EU i zvaničnici u Briselu, da je “blokiranje evropskih aspiracija zapadnobalkanskih država posebno kratkovido u situaciji kada svi na kontinentu pričaju da ne mogu sebi dopustiti luksuz da Evropa ima geopolitički vakuum, crnu rupu na Balkanu koju poslije mogu da popune drugi akteri”.
Iako se od Srbije učestalije traži da bitnije smanji veze sa Rusijom i Kinom, predsjednik Vučić uzvraća da neke članice EU imaju i deset puta obimnije ekonomske veze i trgovinu sa Kinom, i naglašava da Moskva i Peking pružaju Beogradu dragocjenu međunarodnu i podršku u Savjetu bezbjednosti UN kad je u pitanju Kosovo.
Aktuelna energetska kriza, nestašice gasa i struje u EU, za Beograd je bez sumnje dokaz da su dobri odnosi sa Rusijom u ovom času pravi spas, jer Srbija, koja je sada zapala i u ogromne probleme snabdijevanja strujom iz sopstvenih elektrana, dobija garantovane potrebne količine gasa i to po veoma povoljnoj cijeni.
Borrell, čelnik Evropske službe za spoljne poslove (EEAS), ukazao je na sve velike svjetske probleme, od pandemije do energije, i žarišta nestabilnosti sa kojima se suočavala EU. Ukazao je da je “Unija radila na odbrani svojih interesa i da ojača svjetski poredak utemeljen na pravilima, u protekloj godini krupnih promjena i prestrojavanja”.
On je podrobnije govorio o bezbjednosnim problemima, posebno onim vezanim za Ukrajinu i susjedstvo Unije. Iako je sasvim sažeto pomenuo urušavanje napora da se Zapadni Balkan približi EU, Borrell je posebno ukazao na svoje prethodne ocjene o zaoštravanju u Bosni i Hercegovini.
U tim ocjenama je predočeno da “Republika Srpska stavlja na iskušenje granice poslije kojih sve puca, prijeteći potezima koji urušavaju ekonomiju i zdravlje, kao i tekovine Dejtonskog sporazuma”.
Borrell je dodao da “u Federaciji Bosne i Hercegovine mnogi političari čuvaju postojeće stanje, blokiraju napredak i bave se lukavim igrarijama umjesto da poboljšaju odgovornost za vršenje vlasti i djelotvornost institucija”.
“EU podržava jednu suverenu BiH, ali prevashodno građane BiH umorne od korupcije koji žele da dobiju vođe koji će im podnositi račune za to kako rade na boljoj budućnosti”, istakao je čelnik EU.
Neko bitno pomjeranje iz gliba sadašnjih odnosa EU-Zapadni Balkan za predsjednika Macrona bez sumnje bi bio bitan uspjeh, iako možda mali, u godini predsjedničkih izbora u Francuskoj.
Macron, uz podršku još nekih članica evropskog kluba, zahtijevao je ranije da se proces proširivanja Unije na Zapadni Balkan od birokratsko-tehničkog procesa preinači u opipljiviji i više politički vođeni postupak, što je urodilo novom metodologijom u pristupnim pregovorima, koju su prihvatile Srbija i Crna Gora.
Međutim, i Pariz i neke druge vlade u EU i dalje smatraju da Evropska unija, koja je u previranjima, mora najprije da preobrazi svoje unutrašnje redove, naročito postupak donošenja odluka, da bi bila u stanju da primi nove članice.
To nije “kvadratura kruga”, smatraju izvori u Briselu, već odraz realnog stanja, i nije nemoguće da se u dogledno vrijeme sagleda u kojim okolnositma bi EU mogla otvoriti vrata nekoj novoj članici.
Obrazlažući program francuskog predsjedavanja EU, Macron je istakao da EU “ima sasvim posebnu odgovornost” prema Zapadnom Balkanu i da se mora snažnije angažovati i investirati, da bi se podstakla ekonomska integracija i veze među ljudima.
Francuski predsjednik je stavio do znanja da se u tom regionu “mora boriti protiv uplitanja i manipulacija, čemu teže regionalne sile koje preko Balkana ciljaju da destabilizuju Evropu”, što je i stav Washingtona.
