Kako piše poznati bosanskohercegovački blibliograf Mustafa Ćeman, bosanski krstjani primanjem Islama nisu napuštali svoju kulturnu baštinu, svoj bosanski jezik i svoje pismo, već su ne samo tokom XV, već i u XVI stoljeću ispisivali svojim jezikom i pismom epitafe umrlim na stećcima i nišanima.
Jedan od takvih primjera je i dijak Ahmet, musliman, raniji pripadnik Crkve bosanske, koji krajem XV stoljeća “kreše stećke na kojima natpise urezuje bosančicom”. Iz toga doba poznati su i nišani bogumila Mahmuda Brankovića, braće Ahmeta i Hasana Radilovića, također pisani bosančicom.
