U toku austrougarske uprave Bosna i Hercegovina se predstavljala na brojnim naučnim i kulturnim izložbama širom Austrougarske i izvan njezinih granica. U pitanju su bile brojne šumarske, lovačke, voćarske, školske, fotografske, pčelarske, zanatske, industrijske i dr. izložbe. Na većini njih Evropa se prvi put susrela sa zanimljivim i važnim rezultatima bosanskohercegovačke proizvodnje, a štampa je sve više pisala o velikom napretku bosanskohercegovačkog kulturnog i privrednog života. Time su ranije legende o lagodnom životu u BiH, postale sve veća realnost. Zaključak je naročito donesen za vrijeme izložbi koje su održane u Budimpešti 1896., Briselu 1897., Beču 1898. i Parizu 1900. godine, gdje su bosanskohercegovački privredni, kulturni i naučni radnici pokazali rezultate vrijedne hvale.
U Budimpešti je 1896. godine, povodom milenijuma Krune sv. Stjepana, održana Milenijska izložba, koja je trajala od aprila do decembra spomenute godine. Bosanci i Hercegovci su namjestili jednu pravu “malu čaršiju”, na kojoj se nalazilo 13 dućana i u kojima su prezentovani bosanski zanatski radovi. Bosanskohercegovačke zanatlije su na gotovo svim prezentovanim materjalima dobili određenu nagradu i priznanje, a ubjedljivo najbolje rezultate na izložbi je pokazala bosanskohercegovačka sirovinska baza rude i šumarstva. Pored šumarstva istakli su se i poljoprivredni proizvodi. Pred bosanskohercegovačkim poljoprivrednim paviljonom jedan pjesnik je zapisao: “Ne znaš čemu da se više diviš, da li silnoj tikvi veličine jednog bureta, ili krastavcu od pola metra dužine, ili bostanu, što poput zlata sija.”
Zvaničnici belgijskih vlasti su 2. maja 1897. godine svečano otvorili izložbu u Briselu, glavnom gradu Belgije. I na ovoj izložbi BiH je bila bogato predstavljena. Shvatajući značaj bosanskohercegovačkih proizvođaća i da bi nagradili njihov veliki uspjeh na izložbi u Parizu, od prošle godine, glavni ulaz bosanskohercegovačkog paviljona je bio ukrašen sa dvije munare, dok je unutrašnjost ukrašena bosanskim motivima. Na motivima su bili oslikani pejzaži Sarajeva, Mostara, Plivskih jezera i kanjona rijeke Neretve. U paviljonu je bio rekonstruisan izgled bosanske kuće ukrašene bogatim ćilimom i drugim predmetima kućne radinosti. Na izložbi u Briselu je predstavljen građevinski i školski odjel BiH. U vitrinama su izloženi arheološki nalazi, proizvodi umjetničkih zanata te radovi tekstilne industrije. Posjetioci su se posebno divili predmetima rezbarene drvenarije, radovima u metalu, vezu i tkanju veza. Rezultati su bili takvi da je bosanskohercegovačka zanatska proizvodnja postala predmet interesovanja francuskih, belgijskih i njemačkih proizvođača.
Povodom 50. godišnjice dolaska na vlast austrougarskog cara Franje Josipa, u Beču je 12. maja 1898. godine održana nova izložba na kojoj su Bosanci i Hercegovci imali čak tri paviljona. To je bio još jedan dokaz velike uspješnosti predhodne dvije izložbe. Na njoj su bosanskohercegovački predstavnici predstavili proizvode iz industrije, poljoprivrede, zanatstva, umjetničkih zanata, veza, tkanja, ćilima, rada na svim tehnikama sa metalom, šumarstva, graditeljstva i školstva. Javnost je tada prvi put na izložbi mogla čuti marš “Die Bosniaken kommen” – prepoznatljivo obilježje bosanskohercegovačkih jedinica austrougarska armije. Bosanske paviljone je 7. juna posjetio i car Franjo Josip koji je sa velikim zanimanjem obišao izložbene eksponate, čestitajući predstavnicima na velikom industrijskom napretku BiH. Prema pisanjima novinara posjetioci su se najviše zadržavali i divili na finim oblicima skladno poredanih boja paviljona, crtežima na vazama, bombonjerama, kutijama, okvirima za ogledala i fotografije, slikarskim stolovima, stolcima za čitanje i Kur'an, tanjirima, tacnama, svijećnjacima, četkama, cigarlucima, iglama za šešir, broševima, kasetama za jelo, divitima, suncobranima, kopčama, čašama, lancima za satove, tavama, ibricima i drugim stvarima koje su se proizvodile ili počele proizvoditi u BiH dolaskom austrougarske vlasti.
Izložba koja je otvorena u Parizu 14. aprila 1900. godine trajala je 180 dana, a posjetilo ju je čak 45 miliona ljudi. Bila je to do tada najveća evropska izložba i odlična prilika za bosanskohercegovačke intelektualce da pokažu sav privredni, ekonomski, saobraćajni, obrazovni i kulturni napredak BiH u periodu austrougarske uprave. I ovaj put je bosanskohercegovački paviljon imao poseban karakter. Izgrađen je u pseudoorijentalnom stilu, predstavljajući sintezu kulture i tradicije BiH. Bosanskohercegovačka industrija, zanatstvo, trgovina, šumarstvo i poljoprivreda je i na ovoj izložbi bila bogato nagrađena priznanjima. Ovom izložbom pojavljuju se i prve masovnije strane investicije u BiH.
