“Libellus Gothorum” predstavlja jedini historijski izvor o događajima nakon doseljavanja Gota, između 537. i 538. godine, na prostore rimske provincije Dalmacije, u čiji prostor je ulazio i teritorij današnje Bosne i Hercegovine.
Izvor navodi da se Goti ni nakon gotsko – bizantskog rata 536. godine nisu iselili sa ovih područja, prvenstveno jer su u to vrijeme bile veoma aktuelne borbe na bizantskom dvoru, tako da se Bizant nije imao vremena zabaviti sa vanjskim neprijateljem. Tako da su Goti i Slaveni mogli nesmetano vladati prostorom BiH i tokom VI i VIII stoljeća. Također, borbe unutar dvora su se nastavile sve do IX stoljeća, kao i borbe na istoku protiv Bugara i Saracena, pa se Bizantinci nisu mogli previše zamarati problemima na našim prostorima.
Bizant je imao i samih problema sa slavenskim plemenima na Peloponezu, koji su bili nezavisni od 588. do 806. godine. Na osnovu toga se može zaključiti da Bizant nije mogao vladati niti prostorom balkanskih zemalja, pa tako ni prostorom Bosne. Zaključak je da su Goti i Slaveni, vjerovatno, formirali svoju vlastitu zemlju, kojom je vladao kralj, a čiji se središnji teritorij nalazi na prostoru današnje Bosne. Na osnovu “Ljetopisa” popa Dukljanina Goti su na teritoriji današnje BiH utvrdili političko središte iz kojeg je vladala gotska dinastija.
Država se dijelila na banovine, a vladar je imao titulu kralja. Bosna je bila podijeljena na gornju ili planinsku Bosnu, i na donju ili ravnu Bosnu. Prema tome, mogli bismo zaključiti, da je Bosna od VII stoljeća, pa sve do 1166. godine bila nezavisna prema Bizantu. U X stoljeću imamo pomen Bosne koja zauzima prostor Uskoplja, Luke i Pljevlje na zapadu sa Drinskom župom na istoku, koja se nalazi pod vlašću jednog nosioca vlasti – bana.
