Da bi ojačali svoju vojsku nakon niza reformi, Osmansko carstvo osamdesetih godina XIX stoljeća dio svojih vojnika šalje na područje Palestine. Kako se nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, veći broj Bošnjaka iselio iz svoje matične domovine, osmanska vlast je vidjela izvanrednu priliku da dio novog stanovništva, koji je praktično ostao bez domovine, naseli na prostoru Palestine, tačnije oko Cezareje, Yanun, Nablus i Tulkarem. Kako je bilo u pitanju oko 200 bošnjačkih porodica, koji su pod pokroviteljstvom sultana Abdul Hamida II naselili ovaj prostor, odlučili su da im zajedničko prezime bude Bushnaq, što u prijevodu znači lijep i visok čovjek svijetle puti, kako su zapravo i opisani Bošnjaci od strane Palestinaca.
Najprije su došli u Damask, odakle je 40 porodica naselilo selo Yanun, dok je oko 100 porodica naselilo prostor Cezareje. Ostatak je naselio ostala spomenuta mjesta. Kako bi osigurali pozadinu, osmanske vlasti su dio porodica naselili i na prostoru Sofsafia i Hidona, udaljenog šest kilometara istočno od Cezareje. No prilikom naseljavanja selo je zahvatila jaka groznica, što su iskoristili arapski beduini te su ih pokrali. Nakon toga su se vratili u Cezareju, te su uz obalu mora i na kamenim ruševinama 1884. godine izgradili prvo bošnjačko selo, sa zidovima kao odbrambenim objektom. Stanovnici su se bavili ribarstvom a u selu su izgradili i dvije džamije u hercegovačkom stilu. Specifičnost izgrađenih kuća je u crvenom krovu. Jedna džamija, koja se nalazila u južnom dijelu mjesta, sagrađena je od jednostavno izrezbarenog kamena, također sa crvenim krovom i minaretom. Druga džamije nije posjedovala kube i imala je ravan minaret. Kada je Lorenc Olifant posjetio ovo mjesto 1882. godine, naveo je da su Bošnjaci za izgradnju koristili kamen gazit kojeg su skidali sa antičkih rimskih hramova i križarskih crkvi. Arheolog Templar Šumaher je 1886. posjetio mjesto i naveo da su te godine Bošnjaci posjedovali 22 stambene građevine te da je gradnja evropskom tipa. Održavali su veoma prisne trgovačke odnose sa Jevrejima, dok beduinima nisu vjerovali, prvenstveno zbog pljačke i nepoštene trgovine. Ipak, nastojali su održati svoje vjersko jedinstvo pa su se ženili sa Turcima i lokalnim Arapima.
Tokom prvih godina XX stoljeća mnogi Bošnjaci Cezareje su preminuli uslijed visokih temperatura i bolesti. Propast Osmanskog carstva 1918. godine i početak Britanskog mandanta, također je utjecao na status Bošnjaka u Palestini. Većina stanovnika je odlučila prodati svoju zemlju Jevrejima i lokalnim Arapima. Tokom tridesetih godina XX stoljeća brojni Bošnjaci su se odselili u Haifu, te se tamo zaposlili i nastavili život. Prema popisu stanovništva iz 1922. godine u izgrađenom bošnjačkom selu je živjelo 288 Bošnjaka, 26 jevreja i 32 kršćanina. Uoči početka prvog izraelsko – arapskog rata 1948. godine, u Cezareji je ostalo samo 12 bošnjačkih porodica.
Početkom sukoba između Arapa i Jevreja, preostali Bošnjaci su živjeli mirno i nisu poduzimali nikakve akcije. U januaru 1948. godine počela je evakuacija preostalih stanovnika Cezareje. Dana 15. februara, selo je zauzeto od strane jevrejske vojne organizacije “Odbrana”, dok je većina stanovništva pobjegla. U selu je ostalo samo 20 Bošnjaka koji su protjerani 5 dana kasnije, nakon čega je su udarne jevrejske jedinice “Palmah” uništile selo u potpunosti. Protjerani stanovnici su se uz pomoć Britanaca evakuisali u Haifu. Danas selo služio kao turistička atrakcija – porušene kuće služe kao restorani, kafići i trgovine, dok je džamija pretvorena u noćni bar.
Većina Bošnjaka, koja se nakon progona naselila u Haifu, je nakon uspostave Izraela napustila ovo mjesto i raselila se po arapskom svijetu. Pojedini su se i vratili, nakon smirivanja odnosa, čemu svjedoče današnji stanovnici sela Yanun koji su plavokosi i imaju svijetliji ten. Danas u arapskom svijetu postoji nekoliko poznatih potomaka ove porodice, poput Suzane Bushnaq – poznate kuvajtske slikarice, Muhameda Bushnaqa – palestinskog kipara i slikara, Lofti Bushnaq – poznate tuniške pjevačice, Hamida Bushnaq – poznatog marokanskog pjevača itd.