Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić objavio je u nedjelju da je njegova zemlja postigla novi trogodišnji sporazum o opskrbi plinom s ruskim državnim dobavljačem energije Gazpromom. Vijest je stigla u nezgodno vrijeme, a Vučić je zapadnom antiputinskom savezu, a posebno Europskoj uniji, zadao novu glavobolju, komentira CNN.
Na cijelom kontinentu čelnici EU zaglibili su u teškim pregovorima oko šestog paketa sankcija Moskvi. Konačni dogovor, objavljen u ponedjeljak kasno navečer, uključuje djelomičnu zabranu uvoza ruske nafte u EU.
No, kako bi se svi složili oko sankcija, Bruxelles je bio prisiljen odobriti izuzeće za naftu koja se naftovodom uvozi u Mađarsku, Slovačku i Češku. Neke članice EU to su doživjele kao veliki ustupak, piše CNN.
Iako Srbija nije članica EU, dio je plana proširenja EU koji uključuje neke od njezinih susjeda. EU se namjerava širiti prema istoku i vidi zapadni Balkan kao ključ europske sigurnosti, što je još izraženije u svjetlu ruske invazije na Ukrajinu.
Među tim balkanskim državama Srbija se iz više razloga smatra posebno ključnom. Njezina veličina, stanovništvo i geografski položaj čine je glavnim igračem u geopolitici regije. Ako želite razgovarati o budućnosti Bosne i Hercegovine ili Kosova, trebat će vam srpska vlada za stolom.
To stvara dvije istodobne stvarnosti za EU koje je, kada se smjeste jedna pored druge, prilično teško pomiriti.
Srbija je toliko velika i važna da je ključna za projekt proširenja EU koji ima za cilj jačanje i proširenje europskih vrijednosti, stabilnosti i sigurnosti. Također je toliko velik i važan da može istovremeno poslovati s Rusijom, Kinom i EU – kako smatra prikladnim – i još uvijek biti štićenik Bruxellesa. To bi se, međutim, moglo promijeniti.
Iako je Srbija podržala nekoliko rezolucija UN-a kojima se osuđuje ruska invazija, nije sankcionirala Moskvu niti se s Bruxellesom dogovorila o sankcijama protiv Moskve. I to je nešto što bi zemlje kandidati trebale učiniti. Novi ruski plinski sporazum, strahuju neki dužnosnici EU i analitičari, mogao bi biti korak predaleko za neke zemlje članice EU.
“Ako bude zaključen, sporazum bi uništio nade onih koji su vidjeli priliku za smanjenje ruskog utjecaja u regiji”, rekao je Filip Ejdus, izvanredni profesor međunarodne sigurnosti na Sveučilištu u Beogradu, prenosi Index.
Ejdus vjeruje da Vučić možda želi i ovce i novce. On predviđa da će srbijanski predsjednik sigurno jamčiti da Srbija ostaje na putu prema EU, a možda i dalje očekuje bolju ponudu od njemačkog kancelara Olafa Scholza.
Međutim, Ejdus je upozorio da bi se kockanje ovaj put moglo izjaloviti, budući da EU u ovom trenutku ima druge prioritete, te smatra da bi povjerenje između dviju strana moglo biti trajno narušeno.
Hoće li to značiti da pregovori o pristupanju zapinju ili će EU imati drugačiji pristup, ostaje za vidjeti. Međutim, ne može se poreći da je plinski sporazum bio posebno gorka pilula koju su dužnosnici i diplomati u Bruxellesu morali progutati.
“Zabrinuti smo. Suradnja zemalja izvan EU važnija je nego ikad za zemlje unutar EU koje pokušavaju držati liniju”, rekao je jedan visoki dužnosnik EU za CNN, misleći na Mađarsku, članicu EU-a koja se najviše protivi tvrdom stavu prema Rusiji.
Steven Blockmans, direktor istraživanja u Centru za europske političke studije, rekao je za CNN kako od početka rata u Ukrajini EU vrši pritisak na treće zemlje, uključujući Kinu, da zauzmu sličan pristup sankcijama. Ako čak i države koje se trenutačno pokušavaju pridružiti EU zaobilaze sankcije, to daje vjerodostojnost članicama EU da izdrže pritisak Bruxellesa za snažan zajednički nastup prema Rusiji.
Poteškoće koje Srbija uzrokuje Bruxellesu ne završavaju sankcijama. “Cijela ova situacija za nas je veliki problem, jer je povezana s razgovorom o tome treba li se Ukrajina pridružiti EU ili ne”, rekao je jedan visoki europski diplomat. Ukrajina je službeno podnijela zahtjev za članstvo u EU početkom ožujka, ali proces može potrajati godinama čak i kada članice EU-a u potpunosti podupiru ulazak nove zemlje.
Nekoliko dužnosnika i diplomata objasnilo je CNN-u zašto je ova rasprava smetala EU i njezinim unutarnjim pregovorima o njezinoj budućnosti. Neke članice žele ubrzati proces oko Ukrajine i tvrde da je neusklađenost Srbije s pristupom EU Rusiji razlog zašto će zemlje koje se žele slagati dobiti povlašteni tretman što je prije moguće.
Drugi ne žele da se Ukrajina ili države zapadnog Balkana pridruže EU, bojeći se da bi to promijenilo ravnotežu, dajući istočnoeuropskim zemljama više moći u bloku kojim su historijski dominirale zapadnoeuropske zemlje, poput Njemačke i Francuske.
Konačno, neke članice dijele pogled na europeizam i nisu oduševljene pridošlicama ili se zalažu, poput Francuske, da EU postane politički integriranija.
Sve se to čini beznačajnim dok se na kontinentalnoj Europi vodi rat. Međutim, Putinova invazija na Ukrajinu pružila je priliku za ponovno iscrtavanje karte europske sigurnosti.
U određenoj mjeri, zemlje koje su tradicionalno povezane sa Sjedinjenim Državama iskoristile su priliku objema rukama ojačati zapadnu sigurnost. Čini se da su Finska i Švedska spremne ući u NATO, dok su se druge zemlje, posebice Njemačka, obvezale povećati izdatke za obranu.
Velika Britanija, koja više nije dio EU, dobro je sarađivala sa svojim europskim saveznicima i pokazala da unatoč Brexitu i dalje može igrati vodeću ulogu u ujedinjenoj europskoj fronti. S druge strane, kaos i neizvjesnost stvaraju prilike ljudima na pozicijama poput Vučića. Bio je koristan za Bruxelles i Moskvu i očito osjeća da može nastaviti igrati za obje strane, prenosi Index.
EU se suočila s mnogim poteškoćama otkako je počela ukrajinska kriza, a zadržati svih 27 njenih članica na istoj strani nije lak zadatak. No činjenica da je srpski plinski sporazum sklopljen otprilike iste sedmice kada su se čelnici EU sastale kako bi se dogovorili o zabrani ruske energije, naglašava u kojoj mjeri su neke stvari jednostavno izvan centraliziranih ruku.
Kako vrijeme odmiče, to bi moglo postati vrlo nezgodno pitanje za budućnost europskog projekta, ističe CNN.
