Dok je većina njihovih vršnjaka spavala ili se odmarala posežući za mobitelima, računarima ili se spremala za školu, Benjamin Mehanović i Bilal Andelija su kuhali čaj, sipali u termos-boce, pakovali i prodavali ga kako bi pomogli stradalima u zemljotresima u Turskoj i Siriji.
Priča o ovim dječacima je obišla regiju, a uspjeli su prikupiti i uplatilti 1.583 KM za pomoć žrtvama zemljotresa.
U prilog tome da se dobra djela uvijek isplate, ide i činjenica da je dječak Benjamin zbog humanog gesta dobio stipendiju na IUS.
Uprkos tada niskim temperaturama, Benjamina i Bilala su građani svakodnevno mogli vidjeti za svojim štandom u sarajevskom naselju Dobrinja.
– Obučemo se dobro, kada nam postane hladno, popijemo jedan topli čaj i nastavimo, kazao je za Oslobođenje Benjamin Mehanović, koji je vijesti o zemljotresu u Turskoj i Siriji gledao sa velikom pažnjom, ali i tugom u srcu.
Kazao je da su mu najteže scene bile kada su prikazivali uplakanu djecu, njegove vršnjake koji su u samo jednoj minuti ostali bez ičega, roditelja, rodbine, prijatelja i domova. Istog trenutka je počeo razmišljati kako bi mogao vratiti osmijeh na lice bar jednog djeteta. Iako je Benjamin učenik, bez stalnih prihoda osim džeparca koji mu roditelji daju, sa svakodnevnim školskim i sportskim obavezama, vrlo brzo je pronašao način da pomogne vršnjacima.
– Dok sam sa mamom pakovao deke, kape, šalove, jakne za pomoć koju smo odmah predali, mislio sam o tome koliko je sada hladno svim tim ljudima koji su ostali bez domova. Kako bi im dobro došli topla prostorija i čaj. Tada mi je sinula ideja da napravim čaj i ponudim šetačima na Dobrinji. Čaj svima dobro dođe, cijena je 1 KM, a koliko god skupim novca, dobro će doći da se kupi nešto što je potrebno djeci u Turskoj i Siriji. Moja porodica me podržala, ali i moj najbolji drug Bilal Andelija. I od toga dana, svaki dan prije nastave smo ovdje, na Dobrinji, i prodajemo čaj, rekao nam je Benjamin Mehanović.
