Milorad Dodik nije na zalasku svoje karijere, već je gotova, ali do sada nije preciziran niti trenutak kada će biti politički uklonjen kao nikom potreban, jer je prezirao ljude koji su ga izabrali.
Posljednji u nizu Dodikovih padova je pad njegovog napada na srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučiča, što se očitovalo ne samo sudjelovanjem njegovih paravojnih snaga u julskom napadu na Skupštinu Srbije, uz otvorenu potporu biskupu Grigoriju, licemjer nad licemjerima, sa kojima je zajedno opljačkao Hercegovinu već, još cijelim nizom podzemnih aktivnosti kojima je pokušao da podrije poziciju predsjednika Srbije, piše Slobodan Vasković na svom blogu.
DOKAZI POD NOSOM
Dodik je, kako navodi Vasković, jedino uspio da podrije sam sebe i to do agregatnog stanja potpunog Odrona;
“Vučić, koji je potpuno obaviješten o svim Dodikovim podlim i niskim udarcima ga je precrtao i rekao mu to u lice, nakon što ga je, konačno primio 27.01.2021. Vučić je hladnokrvno, Dodiku “pod nos”, stavio dokaze o njegovom podzemnom radu protiv predsjednika Srbije, a Dodik je preblijedio od straha.
Dva dana prije toga, Dodik je uzalud „obijao pragove“ visokih srpskih dužnosnika, ali nigdje nije našao otvorena vrata. Pogotovo ne dobrodošlice”, kaže Vasković.
“Vučič je veteran političkih sukoba; Istina je da je i Dodik, ali on ima puno manji intenzitet i opseg od onih koje je Vučić prošao i prolazi”.
O ovom teškom sukobu vidjet ćemo vrlo, vrlo malo „na radaru“ – samo nekoliko sekvenci, kao potvrdu da sukob postoji i da je, onakav kakav je, nepomirljiv. Slomit će Dodika, bit će napeto ispod radara. Sve dok Vučić ne odluči da je vrijeme da ga javno pusti niz vodu”, kaže Vasković, dodajući da su Dodikove šanse da se odbrani od udarca i izbjegne potpuno odron jednake nuli.
“Osim Vučića, Dodik je precrtan i od Rusije, koju je izdao potpisivanjem ANP-a (decembra 2019.), iako im je čvrsto obećao da to neće učiniti, za šta je dobio snažnu podršku Kremlja.
Kremlj ne oprašta, izazvali su mu političku tešku frakturu lobanje akcijom “Gvozdena njuška”, koju su osmislili i sproveli, tokom posjete šefa diplomatije Sergeja Lavrova.
U središtu “Gvozdene njuške” je ukradena ikona Svetog Nikole iz Luganska, koja pripada Ukrajini i ne potiče nikako iz nacističke pljačke svega vrijednog tokom Drugog svetskog rata, što je posljednja teza kojom pokušavaju izvući Dodika iz “živog blata”.
Zadnje Dodikovo uporište bio je SNSD, njegova privatna stranka-sekta, ali i u njoj rapidno gubi kontrolu.
Izravno ga je napala frakcija koju su činili Željka Cvijanovič, Zoran Tegeltija i Dragan Lukač. Dodik je toliko pao u SNSD-u da ga se više ne plaše ni stranački nacištakori sa margine poput Momčila Antonića, retardiranog izdanka Zločinačke Porodice Antonić, koju štiti Lukač”, navodi Vasković na svom blogu.
