U proteklom smo razdoblju često čuli različita stajališta i ideje o Mišljenju Europske komisije, koje uključuje 14 ključnih prioriteta u vezi sa prijavom BiH za članstvo u EU od 29. maja 2019. godine.
Ovih 14 važnih stvari služi za otključavanje statusa kandidata za Bosnu i Hercegovinu, tako da možemo stvoriti pouzdanu i relevantnu priču o europskim integracijama, ti prioriteti predstavljaju temelj ili najnižu tačku na kojoj Europska unija uopće neće tretirati Bosnu i Hercegovinu. Istodobno, možemo čuti komentare javnosti da je neki od ovih 14 prioriteta teško provesti, neke je malo lakše provesti, a neke je vrlo lako provesti.
Bez obzira na poteškoće ili pogodnosti bilo kojeg od ovih 14 prioriteta, lokalne vlasti imaju jasnu dužnost da u značajnoj mjeri provedu svih 14 prioriteta kako bi Bosni i Hercegovini dale legitimitet za status kandidata.
Međutim, tu nastaje problem. Gledajući izjave lokalnih dužnosnika, možemo steći dojam da su svi oni usmjereni na postizanje 14 prioriteta, ali neki smatraju da bi Bosna i Hercegovina trebala dobiti status kandidata bez realizacije tih prioriteta iz Mišljenja Europske komisije. Nekoliko smo puta mogli čitati i čuti nakon posjeta lokalnih dužnosnika Bruxellesu ili tijekom posjeta dužnosnika EU našoj zemlji.
Međutim, kada pogledamo konkretne akcije, poput neke vrste igre, na uspostavi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koje će u dvogodišnjem razdoblju provesti postupak ostvarenja svih 14 ključnih prioriteta, grupa prvog sastanka bila je nepotpuna, a drugi je otpustio Milorad Dodik, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, što nas čini bacila je sumnju u iskrenost namjera nekih političkih aktera. Nikada više o tome nije bilo riječi.
Uz to, ako dodamo podatke koje je Dodik imao nekoliko puta, poput posjeta povjerenika EU za vanjske i sigurnosne poslove Josepa Borrella, ako postoji reforma Ustava Bosne i Hercegovine, tada model građanskog odlučivanja neće biti nema nikakve veze s nastavkom njegove integracije. Dodik je ponovio nešto slično kada je tijekom posjeta ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova rekao da više ne namjerava raditi na ostvarenju 14 ključnih prioriteta iz mišljenja Europske komisije.
Imamo iste detalje kao i Dragan Čović, koji je ustrajno tražio izmjene i dopune Izbornog zakona Bosne i Hercegovine kako bi se osigurala “legitimna politička zastupljenost konstitutivnih naroda”, i potpuno smo svjesni da je to protivno temeljnim vrijednostima Europske unije, posebno 14 prioriteta. Stavovi Europske komisije. Jasno je da Bosna i Hercegovina ima najmanje dvije kočnice za europske integracije, Milorad Dodik i Dragan Čović.
Protiv njih imamo stavove i aktivnosti probosanskih snaga koje se slažu sa svih 14 prioriteta u Mišljenju Europske komisije, i u tom smislu probosanske političke opcije predlažu usvajanje novih zakona ili izmjene postojećih zakona, tako da su barem neki od ovih poznatih 14 prioriteta.
Što je čudno u svemu tome? Ovo je stalna šutnja Misije EU u Bosni i Hercegovini o protivljenju ostvarenju prioriteta iz Mišljenja EK, protivljenju dvojca Dodik-Cov na čelu s Dodikom.
Ostaje pitanje kada i kako doći do sankcija uvjetovanjem raspodjele sredstava, posebno vlastima agencija RS-a, od međunarodne zajednice, posebno od Bruxellesa, pa čak i od Misije EU-a u Bosni i Hercegovini. Još snažnija vrsta sankcija zabranom putovanja zemljama Europske unije, kao što je predložio visoki predstavnik BiH Valentin Inzko, iako nekom drugom prilikom.
Ovo bi bio učinkovit način za postepeno razotkrivanje bosanskog čvora i pomicanje države prema europskim normama i vrijednostima, odnosno vrijednostima moderne zapadne civilizacije.
Napokon, Europski parlament već je donio vlastiti propis kojim se dopuštaju sankcije pojedincima čije su politike izvan europskih normi i vrijednosti.
