Milorad Dodik, predsjednik RS-a opet je iskoristio priliku da “laje” na Sarajevo. Govorio je o navodnom egzodusu sarajevskih Srba, ne spominjući kao nijednom do sada, da su Srbi napustili svoje kuće i stanove početkom 1996. godine, u vrijeme reintegracije okupiranih dijelova bh. prijestonice, ne zato što ih je neko tjerao, nego slušajući poziv tadašnjeg predsjednika Skupštine RS-a Momčila Krajišnika. Naravno, Dodik nije spomenuo ni da veliki broj njih, ili njihovih potomaka, danas radi u Sarajevu i to ne samo u institucijama BiH, nego i u javnim ustanovama i preduzećima na nivou FBiH, KS, općina…, Kao i u privatnim firmama.
Dodik je u izjavi za Srnu istakao da su sarajevski Srbi najveći stradalnici proteklog Odbrambeno-otadžbinskog rata i, uz borce Sarajevsko-romanijske regije, najzaslužniji za stvaranje Srpskog, danas Istočnog Sarajeva i Republike Srpske. Ni ovaj put nije mogao, a da ne spomene stalno lažno opravdanje vlasti u RS-u za početak opsade Sarajeva, a to je ubistvo Nikole Gardovića na Baščaršiji.
– Ti tragični pucnji bili su okidač za sarajevske Srbe da u gradu u kojem su rođeni, stasavali, radili, ženili se, udavali, rađali djecu, stvarali porodice i svoje domove nema više mjesta za njih. Tada su prvi Srbi krenuli iz Sarajeva na put bez povratka. Nekoliko godina kasnije, u zimu 1996. godine otpočeo je masovni egzodus naših sunarodnika. Tragične i potresne slike sarajevskih Srba koji su u rukama nosili zavežljaje, ikone i drvene kovčege sa tek iskopanim kostima svojih najmilijih obišle su svijet, koji je kao po matrici bio i slijep i gluv i nijem na izbjegličku muku našeg naroda, rekao je Dodik.
Danas, 27 godina poslije, rekao je Dodik, i dalje su svježe scene u kojima kolone kamiona, automobila, konjskih zaprega napuštaju sarajevsku kotlinu, a Srbi po ko zna koji put u svojoj istoriji kreću u izgnanstvo i to iz Sarajeva, do tada trećeg grada u svijetu po njihovoj brojnosti, nakon Beograda i Čikaga.
On je naglasio da je egzodus sarajevskih Srba jedan od najpotresnijih događaja u istoriji Republike Srpske, jer je taj hrabri narod sve vrijeme Odbrambeno-otadžbinskog rata čuvao, branio i odbranio svoja vjekovna ognjišta, da bi na kraju, nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, bio prinuđen da sve napusti, jer nisu željeli da nastave život sa onima koji ih nisu prihvatali ni tada, kao što ih ne prihvataju ni danas.
– To više nije ono Sarajevo, to nije Sarajevo uglednih srpskih intelektulaca, grad Emira Kusturice, već grad bez Srba, iz kojeg je protjerano njih 150.000. Zato je naša dužnost i obaveza da nikada ne zaboravimo sarajevske Srbe i njihovu patnju kroz koju su prošli. Taj narod moramo da poštujemo, kao i njihovu hrabrost, ponos i odlučnost da krenu ispočetka, cijeneće slobodu i mir u svojoj Republici Srpskoj, rekao je Dodik, prenosi Oslobođenje.
On je poručio da je Republika Srpska bila i ostala njihov dom i ognjište, mirno utočište u kojem su nastavili da žive, grade i rade svoji na svome.
– Institucije RS-a će nastaviti da njeguju kulturu sjećanja, čuvaju naš nacionalni identitet, našu vjeru, jezik i pismo i ponosno ih ostaviti u nasljeđe novim generacijama i svojim potomcima da pamte i nikad ne zaborave, naveo je predsjednik Republike Srpske.
