Mandat visokog predstavnika nije utvrđen Aneksom 10, kako je to tvrdio politički improvizator Milorad Dodik, ali su ovim aneksom stranke prepoznale neprikosnovenu moć OHR-a da protumači Daytonski mirovni sporazum.
Milorad Dodik je jasno stavio do znanja koliko puta nije niti pročitao niti razumio Daytonski mirovni sporazum i prateće anekse. Dodik je danas zatražio posebno zasjedanje Narodne skupštine Republike Srpske, tijekom kojeg će parlament manjeg bh. entiteta odlučivati o imenovanju novog predsjednika OHR-a u BiH. Prema njegovom tumačenju Daytona, jedino entieti mogu zatražiti postavljanje visokog predstavnika, koji bi bio imenovan u skladu sa relevantnim rezolucijama Savjeta sigurnosti UN-a.
Dodik nije niti je mogao citirati niti jednu odredbu Daytonskog sporazuma iz koje proizilazi takvo pravo entietta, jer takva odreba naprosto ne postoji.
Dodik bi trebao biti svjestan da je Ured visokog predstavnika privremena međunarodna organizacija odgovorna za nadgledanje provedbe građanskih aspekata Mirovnog sporazuma kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini. Funkcija visokog predstavnika uspostavljena je u skladu s Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini.
Dodik inzistira da je visoko predstavništvo BiH uspostavljeno Aneksom 10 Daytonskog mirovnog sporazuma, koji su potpisali tadašnji predstavnici BiH, dviju strana, Srbije i Hrvatske, što je loša laž i velike gluposti.
Aneks 10 Dejtonskog sporazuma Dodik tumači na potpuno krivi način: smatra da je tim aneksom Bosna i Hercegovina, sa svoja dva entiteta, postala poslodavac OHR-u te da mu po tom osnovu može i otkazati angažman. Upravo je to “pravni osnov” Dodikovog uzaludnog pokušaja da u tijesnoj koordinaciji sa svojim mostarskim saveznikom Draganom Čovićem što prije izbaci iz BiH Valentina Inzka i zatvori OHR.
Dodik, očito, ne zna temeljnu postavku Dejtonskog mirovnog sporazuma, čiju realizaciju garantiraju najmoćnije države svijeta, predvođene SAD-om. Upravo je međunarodna zajednica instalirala OHR kao instrument vlasti u BiH. Poslodavac OHR-a nije BiH sa svoja dva entiteta nego Vijeće za implementaciju mira. Članice Vijeća plaćaju i nadziru rad OHR-a, postavljaju i rezrješuju osoblje OHR-a, uključujući i njihovog čelnika. O svom radu OHR podnosi izvještaj Vijeću za implementaciju mira, a svakih šest mjeseci i Vijeću sigurnosti UN-a.
Na nesreću Dodika, rad OHR-a potpuno je neovisan o lokalnim vlastima, jer je visoki predstavnik u ime međunarodne zajednice odgovoran za nadgledanje provedbe civilnih aspekata Mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini. Prema Aneksu 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir, OHR ima status diplomatske misije u Bosni i Hercegovini.
Kako je Dodik tvrdio, uloga visokog predstavnika nije određena Aneksom 10, ali je mjesto OHR-a i njegove ovlasti u BiH navedeno u dodatku. Ured visokog predstavnika ovdje je proglašen konačnim ovlaštenjem za tumačenje sporazuma o provedbi civilnog dijela mirovnog sporazuma. Potpisnici ovog dodatka, uključujući Republiku Srpsku, nisu stekli nikakva prava, ali su prihvatili obvezu provođenja odluka o valutnom postupku.
Kao što je poznato, visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini nominirao je Izvršni odbor PIC-a, a imenovanje je odobreno Daytonskim mirovnim sporazumom, kao i Vijeće sigurnosti UN-a koje odobrava slanje međunarodnih trupa u BiH.
Iako se međunarodna zajednica zalaže za jamčenje provedbe Daytonskog sporazuma, BiH i njene dvije strane posvećene su provođenju odluka koje je donio OHR. Štoviše, dvije susjedne države Srbija i Hrvatska također su se obvezale poštivati autoritet OHR-a i njegovog čelnika.
Ured visokog predstavnika izvršno je tijelo međunarodne zajednice, a BiH i dvije strane priznale su to u Aneksu 10, koji definira OHR kao krajnje tijelo za tumačenje građanske strane Daytonskog sporazuma.
Identičan status u BiH imaju vojne mirovne snage, kao i supervizor za Brčko, čije su odluke, također, konačne i obavezujuće, sviđalo se to Dodiku ili ne.
