Dodikovim stazama: Zašto je Cvijanović napravila skandal u Antaliji?

Piše: Danijel Hadžović; Avazt

Bosna i Hercegovinu nije propustila još jednu priliku da se obruka na međunarodnoj sceni, pri čemu je pripomogao i poneki kolega iz regiona. Domaćin se potrudio da na panelu okupi sva tri člana Predsjedništva o perspektivama i budućnosti BiH, no Željka Cvijanović je svoju priliku da napadne voditeljicu.

Cvijanović je u toku panela iznijela zamjerku za moderatoricu panela zato što je prvo njoj postavila pitanje, a ne Denisu Bećiroviću. Kad joj je moderatorica krenula odgovoriti, Cvijanović ju je prekinula.

– Nemojte se raspravljati sa mnom. Ja vam samo kažem šta ja mislim, uvažavajući poziciju gospodina Bećirovića. Osim ako niste naumili da njegova bude zadnja ovdje, pa ste zbog toga to uradili – kazala je.

Možda je Cvijanović u svemu ovom ispala primitivna seoska snaša bez elementarne kulture i odgoja, no to nju ne dotiče. Ona je ovim nastupom postigla baš onaj cilj koji je htjela i koji predstavlja suštinu politike Milorada Dodika. Naime, kao nosioca najviše državne funkcije, brukanje same sebe automatski znači i brukanje države Bosne i Hercegovine, a obrukati sebe je očito isplativo ako to znači da će se svijetu poslati poruka da su Predsjedništvo i naša država u cjelini jedna nefunkcionalna skalamerija u kojoj ni jedan razgovor ne može proći bez sukoba.

Novi dan, nova nafaka, tj. sukob, ali ovaj put na relaciji ministara vanjskih poslova BiH i Srbije, tj. Elmedina Konakovića i Ivice Dačića. Tokom razgovora o važnosti unapređenja tržišta i ekonomije, došlo se do pitanja gradnje autoputa između Srbije i BiH, na šta je Dačić Konaković uspočitao što bh. strana navodno blokira izgradnju autoputa, na šta je bh. ministar odgovorio da će ga biti kad Srbija dozvoli da ide preko Sandažaka, pa se sve to onda pretvorilo u višeminutno beskorisno prepucavanje.

Domaćinima i stranim diplomatama teško da je iz tih prepucavanja išta moglo biti jasno, no svakako su mogli steći nepogrešiv utisak o Zapadnom Balkanu i BiH kao turobim dijelovima svijeta koji je umjesto saradnje, razvoja i okretanja ka budućnosti dalje u stanju nuditi samo besmislena prepucavanja i sukobe.